Udruga Franak reagirala na izjave ministra Marića o posljedicama konverzije

HRVATSKA, KARLOVAC – Udruga Franak s nezadovoljstvom je dočekala izjavu ministra financija Zdravka Marića da ga brinu posljedice konverzije i da suosjeća s bankama jer će država zbog toga imati manje prihode od poreza na dobit banaka. Ministar je istaknuo spremnost na razgovor s predstavnicima hrvatskih banaka i ponovo otvaranje dijaloga.

Otvoreno pismo udruge Franak prenosimo u cijelosti:

Ovim otvorenim pismom želimo izraziti neslaganje s ministrom financija te iznijeti pravo činjenično stanje vezano uz efekte konverzije CHF kredita. Napominjemo da je izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju odnosno donošenje “zakona o konverziji”, rezultat nezakonitog i nepoštenog poslovanja 8 najvećih hrvatskih banaka u stranome vlasništvu, a vezano uz toksične kredite u švicarskim francima. Iako efekt donošenja zakona na državni proračun postoji, ne slažemo se da se radi o teretu konverzije. Dapače, efekt konverzije potpuno je pozitivan za državu jer će dugoročne posljedice konverzije biti rast potrošnje, rast BDP-a, povećanje dobiti hrvatskih tvrtki, povećanje zapošljavanja, a posredno i veći priljev sredstava u državni proračun te kao krajnji rezultat deseci tisuća hrvatskih obitelji neće postati novim socijalnim slučajevima.

Zaboravlja se da je država dosad uprihodila po porezu na dobit, a na nezakonitim povećanjima kamata od strane banaka, preko 1 milijarde kuna ukupno više po svim valutama i kreditima u desetak godina. Međutim, iako je država „zaradila” na porezu na dobit koju su banke nezakonito i bez osnova stekle, s druge strane je više izgubila padom potrošnje zbog neobračunatog poreza na dodanu vrijednost te uslijed toga dodatnim padom BDP-a. Stoga je država uslijed plasiranja CHF kredita itekako oštećena, baš kao i svi njeni građani. U razdoblju plasiranja CHF kredita, zbog prešutnog odobravanja nezakonita poslovanja 8 banaka od strane izvršne vlasti, dužnici u kreditima s valutnom klauzulom CHF gotovo svaku zarađenu kunu preusmjeravali su prema nezasitnim apetitima banaka, umjesto u potrošnju. Dio preplaćenih kamata na koji se obračunavao porez na dobit predstavljao je ekstra zaradu domaćih banaka u stranom vlasništvu. Međutim, drugi dio uvećanih anuiteta zbog rasta tečaja odlazio je direktno u inozemstvo u korist matičnih banaka, putem ugovorenih forward ugovora s valutnim swapom između domaćih i matičnih banaka. Na ta sredstva nije obračunat nikakav porez.

To je dovelo do toga da se efekt započete recesije pojača te do toga da je spirala pada BDP-a trajala gotovo 7 godina, jer u strukturi BDP-a potrošnja zauzima veliki udio, čak preko 60%. U svim anketama i istraživanjima koje je radila Udruga Franak, postoji velika povezanost pada potrošnje s nezakonitim povećanjima kamata s jedne strane te po osnovi rasta tečaja CHF-a s druge strane. Takvih toksičnih kredita na naše tržište je plasirano gotovo 120 000, što znači da se radilo o istom broju pogođenih obitelji. Ako pretpostavimo da prosječna obitelj ima 4 člana, onda možemo lako zamisliti koliki efekt je imao taj problem na produbljivanje recesije u Hrvatskoj. Za cijelo to vrijeme, jedino su banke dobro poslovale, unatoč činjenici da je država tonula u recesiju.

Također se ne slažemo da se radi o šteti za spomenute banke, kako je to izjavio ministar financija. Zapravo možemo govoriti o budućoj izmaknutoj nezakonitoj dobiti za banke.

Konverzija odnosno rješavanje „slučaja franak” ima višestruku korist i za same banke. Na taj način izbjeći će se mnogi individualni sudski procesi protiv banaka, čime će banke uštedjeti na sudskim troškovima i zateznim kamatama, izbjeći će se zagušenje pravosudnog sustava te će banke moći napokon krenuti u proces povratka povjerenja i u proces tržišnog natjecanja, što će rezultirati jačanjem struke i profesionalnog odnosa prema klijentima, jačanjem kvalitetnog kreditiranja i potpore ekonomiji, padom kamatnih stopa te porastom potrošnje i u konačnici rastom BDP-a.

Zaključno, tim zakonom veliki dio ekstra dobiti banaka preusmjeren je prema građanima, čime će se veći dio posredno preusmjeriti u povećanu potrošnju. Na taj način će doći do rasta BDP-a. Treba napomenuti da porez na dobit iznosi 20%, a porez na dodanu vrijednost 25% (PDV). Rastom cjelokupne ekonomije zbog povećane potrošnje doći će i do porasta dobiti domaćih kompanija i obrtnika, a oni će zbog toga platiti više poreza na dobit. Vjerojatno će se zbog toga povećati i broj zaposlenih, što za državu predstavlja i povećanje prihoda po doprinosima i povećanje prihoda po porezu na dohodak. Uz to, taj zakon donosi praktično ukidanje dužničkog ropstva te otvaranje bankarskog tržišta, što svima u državi, pa i tvrtkama, omogućava pristup puno povoljnijim kamatnim stopama, što se već itekako osjeća na tržištu ponude kunskih kredita. Dakle, pozitivan efekt i korist za državu i građane puno su veći od navodne štete za proračun koju spominje ministar financija.

Zakon o konverziji kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima predstavlja zapravo zakon kompromisa. Iako je koristan državi i bankama, taj zakon oštećenim građanima vraća samo jedan dio nezakonite dobiti banaka, dok se problem vraćanja preplaćenih kamata na temelju pravomoćne sudske presude u kolektivnom sudskom procesu nije riješio. Dijalog o zakonu treba jedino voditi u smjeru popravljanja manjih propusta u zakonu zbog cjelokupne zaštite građana te u smjeru donošenja nove zakonske regulative za rješavanje metodologije izračuna fiksnog dijela kamate i povrata preplaćenih kamata za sve euro i kunske kredite u kojima su banke nezakonito povećavale kamatnu stopu.

Udruga Franak neće nestati sve dok ne nestane bezakonje koje ju je stvorilo.”