Godišnje hodočašće Zbora župe BDM Snježne

Članovi Zbora župe BDM Snježne i ove godine zajedno su hodočastili u nedjelju, 22. srpnja, pod vodstvom mons. Antuna Sentea, župnika. Hodočastili su u prvi Karmel u Brezovicu a posjetili su i Hrvatsko Zagorje.

Hodočasnički dana počeo je animiranjem pjevanja na jutarnjoj misi u Nacionalnom svetištu svetog Josipa. Nakon ispijene kave u župnom kafiću krenuli smo prema Svetom Križu Začretju, točnije do obiteljskog gospodarstva “Klet Kozjak”.

Nakon kratkog vremena ugledali smo nama već poznato lijepo Hrvatsko Zagorje, puno cvijeća, zelenila u svim nijansama, upravo kao iz pjesme “Lepe ti je zagorje zelene”. U meni se budi sjećanje na naš zadnji izlet, za vrijeme kojega me se posebno dojmilo mjesto Sveti Križ Začretje u kojem se nazali poznati dvorac “Sveti Križ” koji svoju punu ljepotu otkriva tek kad ga čovjek pogleda iznutra.

-Uvijek me ponovo ugodno iznenadi ambijent restorana “Klet Kozjak”, sav u kamenu i drvu, s predivnim pogledom i uz odličnu i obilnu ponudu hrane i pića. Istaknula bih juhu od štrukli koja je po recepturi slična našoj, ali ima svoj karakterističan okus. Predložila bih svakome tko ima priliku da ju obavezno kuša.

Nakon obilnog i izdašnog ručka razgledali smo prekrasne prostore obiteljskog gospodarstva “Kleti Kozjak” te krenuli u Gornju Stubicu u posjet Muzeju seljačkih buna koji se nalazi na brežuljku Samci u baroknom dvorcu obitelji Oršić. Oduševio me impresivan spomenik Matiji Gupcu, rad poznatog kipara Antuna Agustinčića ispred kojeg smo se svi zajedno fotografirali. Saznala sam od vodiča muzeja mnoge povijesne detalje o seljačkim bunama koje nisam prije znala i vidjela uživo mnoštvo materijalnih predmeta izloženih u postavu muzeja koji zorno prikazuju seljačke bune iz šesnaestog stoljeća, te život seljaka i gospode iz tog vremena.

Zanimljivo je bilo razgledavati kapelu Svetog Franje Ksaverskog koja obiluje mnoštvom liturgijskih predmeta prikupljenih iz zagorskih sakralnih objekata, a najviše iz obližnjeg nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke. Spustili smo se i u vinski podrum dvorca Oršić, u kojem su prezentirani mnogi detalji o vinogradarstvu i vinu u vrijeme Matije Gupca pa sve do naših dana.

Boraveći u Gornjoj Stubici željeli smo vidjeti i župnu crkvu Svetog Jurja u kojoj nas je dočekao gornjostubički župnik Nikola Jurković. Župnik nas je upoznao s vjerničkim životom svoje župe kao i s kulturnim i povijesnim znamenitostima ovoga kraja. S ponosom nam je predstavio zaslužne svećenike i redovnice potekle iz gornjostubičke župe, ističući sestru Ivanu Slavu Stakor misionarku u Indiji, koju su njeni indijski štićenici nazivali sojom Majkom Terezijom. Preminula je na glasu svetosti. Posebno me se dojmio vrlo skladno uređen okoliš crkve od koje vodi staza do poznate Gupčeve lipe. Cijeli taj prostor odiše nekim vrlo posebnim spojem povijesnog i duhovnog koji se stalno isprepliću. Čovjek tu na trenutke osjeti snažnu povezanost s ljudima i događajima iz tih davnih vremena.

Središnji događaj našeg zborskog hodočašćenja bio je posjet samostanu bosonogih sestara karmelićanki u Brezovici prvom hrvatskom Karmelu. Predvođeni našom voditeljicom i orguljašicom s. Blandinom Rakarić animirali smo pjevanjem misno slavlje koje su na osobit način obogatili naši solisti Snježana Hajster i Jadranko Jagodić otpjevavši psalam 23. Upravo je taj psalam bio inspiracija za nadahnutu propovijed predvoditelja misnog slavlja.

Misno je slavlje predvodio naš župnik mons. Antun Sente, ml., ujedno i rektor Nacionalnog svetišta svetog Josipa. Poznato je prijateljstvo između ovog karmela i svetišta svetog Josipa jer kćeri i sinovi Karmela na osobit način štuju svetog Josipa nastavljajući tako veliku pobožnost prema Isusovom djevičanskom ocu kojega je uvelike častila Terezija Avilska obnoviteljica karmelskog reda. Na misnom je slavlju u koncelebraciji sudjelovao prečasni Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, rođeni Dubovčak, kao i mnoštvo vjernika.

Poznata gostoljubivost bosonogih karmelićanki i ovaj se put očitovala u ukusnoj večeri pripremljena za nas pjevače. No, osim fine hrane više nas je “nahranila” njihova smirenost i neka samozatajna unutarnja ljepota. Razgovarajući sa sestrama nakon večere bili smo bogatiji novom spoznajom kako je ljepota u jednostavnosti. Pomalo umorni od puta s tisuća dojmova i ispunjenih duša ugledasmo opet naš Karlovac i svetište svetog Josipa.

Impresije s putovanja zapisala je zborašica Dubravka Cerovac-Tropčić.