Jacques Houdek svjedočio vjeru u Nacionalnom svetištu svetog Josipa

Misno slavlje povodom dvadesete srijede Velike pobožnosti svetom Josipu u istoimenom Nacionalnom svetištu predvodio je fra Jure Šarčević, provincijal Hrvatske kapucinske provincije svetog Leopolda Bogdana Mandića, 3. lipnja. Koncelebrirao je mons. Antun Sente, ml., rektor Nacionalnog svetišta svetog Josipa. Vjeru je svjedočio poznati hrvatskih kantautor Jacques Houdek, a misno su slavlje svojim pjevanjem animirali članovi župnog zbora mladih „Agape“.

Svjedočeći svoju vjeru u Boga Jacques Houdek je tom prigodom kazao da je daleko od nekog primjera ili uzora: „no radim na tome, svakodnevno. Najviše radim na tome kroz poziv, odnosno kroz ono čime se bavim, kroz koji sam životno vezan, te smatram da je moj poziv da uljepšam ovaj svijet kroz glazbu. Jednom prilikom mi je jedna mudra časna majka kazala da sam najbliže Bogu dok pjevam, stoga vjerujem da sam kroz pjevanje najviše povezan s Bogom. Nadalje, siguran sam jer to i osjećam, da je moja vjera svakim danom sve čvršća i sve veća. Kada pokušam racionalizirati i objasniti si zašto je to tako, ne zato što sam ja svakim danom sve bolji i uzorniji, iako se trudim biti, već zato što svakim danom sve više puštam. Puštam Njemu da me vodi i svakim danom sve više shvaćam da baš i nisam tako pametan kao što sam mislio s dvadeset ili trideset pet godina. Sada, na pragu četrdesete, vidim koliko ne znam i koliko nisam ja taj koji kroji. Zapravo puštam Njemu, Bogu, da me vodi. Ja se, pak, trudim maksimalnom predanošću i velikom ljubavlju i velikim poštenjem prema sebi i prema ljudima koji me prate razvijati svoj talent, odnosno svoju glazbu. Mislim da u toj predanosti leži velik dio vjere. Kad radiš ono na što si pozvan, tu te i Bog najviše nagrađuje, ali i oprašta svaku grešku“, kazao je Houdek, te nastavio da svaki koncert počinje s jednom od najdražih pjesma koju je snimio s Doris Dragović koja govori da se volimo k’o ljudi, da se nađemo k’o ljudi, jer „ima nešto u tome kad se volimo, odmah bolji smo“. Tim i drugim tekstovima, kao i pjesmama koje govore o ljubavi i promiču ljubav, te potiču ljude na dobro jesu pjesme koje slave Boga. Iako je prepušteno svakom pojedinom slušatelju da prepozna ono nešto svoje u pjesmi.

Govoreći o svetom Josipu Jacques je kazao da njegov tata nosi ime Josip i potiče iz prave radničke obitelji, u čemu vidi puno simbolike. „Nadalje, danas je jako važna reklama, odnosno PR. Dan svetog Patrika je jako dobro izkomercijaliziran. Ne kažem da bismo i mi našeg ‘Jožeka’ trebali tako izkomercijalizirati, ali možda komercijala nije uvijek tako loša. Može se i na pametan i mudar način nešto približiti što je već blisko ljudima, da im bude još bliže.“ Mons. Sente ga je to prigodom upitao bi li on mogao skladati pjesmu svetom Josipu, na što je Jacques odgovorio da bi te će to uzeti kao zadatak.