Svima koji barem malo prate rukomet jasno je da otvaranje nije moglo biti teže. Francuska je bez dvojbe najbolja rukometna nacija svijeta posljednjih dvadesetak godina, a neki će reći i najbolja svih vremena. U Mađarsku uostalom stižu kao olimpijski pobjednici iz Tokija. Hrvatska je pak silno oslabljena napadom korone na dva najbolja igrača, kapetana Domagoja Duvnjaka i Luku Cindrića, odnosno Marka Mamića, i čeka ju izuzetno težak zadatak. Francuska je također imala problema. U Szeged dolazi bez Nedima Remilija, Timotheya N’ GuesanaiLuke Karabatićakoji su ozlijeđeni, te Elohima Prandija koji je dobio ubod nožem u novogodišnjoj noći.
Povijest hrvatsko-francuskih susreta toliko je bogata da bi se mogla napisati cijela jedna knjiga. Svaki, ali baš svaki susret imao je svoju vrijednost i važnost. Od prvoga, tamo na Mediteranskim igrama 1993. u Languedoc – Rousillionu kada smo postali zlatni, do posljednjeg u Montpellieru prošle godine kada smo izgubili 26:30.
Na europskim smo prvenstvima s Francuskom do sada igrali deset puta. I pamtimo samo dvije pobjede. Godine 2008. u Lillehameru u polufinalu bilo je 24:23 i u Novom Sadu 2012. godine u drugom krugu, kada je rezultat bio 29:22. Jednu pobjedu potpisao je Lino Červar, a drugu Slavko Goluža. Jedanput je rukometni classic završen neodlučeno i to kada smo bili domaćini EURA 2000. godine, a igralo se u Rijeci. Preostalih sedam susreta dobila je Francuska.
