Marina Marinković docentica je na kroatistici na Filozofskom fakultetu u Rijeci čiji je uži znanstveni interes proučavanje karlovačkog govora. Kompleksno je ovo područje i vrlo se malo istraživača odlučilo baviti time.
– Pretpostavlja se da je cjelokupno ovo područje s južnom granicom koja seže u krajnjim točkama od Vrbovskog, Generalskog stola, Petrova gora, Zrinska gora pa do Kostajnice da je to cjelokupno područje bilo kajkavsko. Migracije uzrokovane ratovima s Osmanskim carstvom na ovaj su prostor dovele stanovništvo čakovskog identiteta i štokavskog narječja. Time je formirana današnja situacija karlovačkog prostora gdje je glavnina govora takozvana miješana ili kajkavsko-čakavska ili čakavsko-kajkavska, ovisno koji elementi pretežu, a dobar dio govora, posebno s ove južne strane su govori štokavskoga tipa, rekla je Marinković.
Teško je danas pronaći izvorne govornike pojedinih dijalekata. Matija Mužek doktorand je dijalektologije i povijesti hrvatskog jezika u Rijeci, dolazi iz Tuškana i nije mu teško bilo interpretirati tamošnji dijalekt.
– Ja sam iz Tuškana, to je prema sjeveru od Karlovca, prema Ozlju. To je jedan jako zanimljiv govor, u velikoj mjeri kajkavski, ali kako ovdje nije nijedan čisti kajkavski ili čakavski govor onda možemo u njemu pronaći osobine koje malo odudaraju od kajkavskog, kazao je Mužek koji pretpostavlja da će dijalekt njegova kraja postojati maksimalno sljedećih 40 godina, dok je otprilike generacija njegova oca još živa. U Tuškanima će ostati nešto slično karlovačkom gradskom govoru s malo drugačijim naglaskom. Karlovački gradski govor se najviše podudara sa štokavskim, rekao je Mužek.
Da dijalekti ne nestaju, već se samo mijenjaju potvrđuje i Marina Marinković:
– Karlovac je oduvijek bio prometno, trgovačko čvorište pa je fluktuacija ljudi uvijek veća što se odražava na današnji govor Karlovca. Rubna naselja još uvijek dobro čuvaju starije konzervativnije jezične značajke, poput Šišljavića, Zadobarja, Stativa- kod njih se još uvijek mogu čuti ta njihova stara povezanost sa čakavštinom, odnosno kajkavštinom, dok sam grad Karlovac je kompleksna priča u kojoj dominira razgovorni stil hrvatskog standardnog jezika koji je prošaran lokalnim elementima, elementima štokavskih doseljenika, iz drugih krajeva pa i drugih država. Ovakva jezična situacija zahtjeva jedan poseban projekt i tim stručnjaka koji bi na velikom uzorku ispitanika utvrdili kakav je danas govor Karlovca.
Mjesni govori premalo se obrađuju u nastavi hrvatskog jezika, to bi svakako trebalo mijenjati jer će učenik svakako lakše savladati hrvatski standardni jezik ako poznaje svoj mjesni sustav govora, zaključuje Marinković.
