Dani draganića

Umirovljena profesorica Slavica Vujnović: Morala sam uzeti apaurin kad sam predavala Aci Stankoviću

Slavica Vujnović mnogim je Karlovčanima predavala engleski jezik u osnovnoj školi. Sada je već više od 20 godina u mirovini, no instrukcije iz engleskog će rado dati kome god zatreba i sa svojih 85 godina života. Posjetili smo Slavicu koja nam je otkrila nekoliko zanimljivosti iz svojeg radnog staža i dala vrijedne savjete za roditelje.

Djeca danas od vrtićke dobi uče engleski jezik i mnogima nije težak za savladavanje jer ga lako upijaju kroz internetski i televizijski sadržaj, no s djecom treba znati raditi jer su sve dekoncentriranija, kazala nam je učiteljica engleskog u mirovini- teta Slavica kako je mnogi danas zovu.

– Djeca su napornija i dosta nervozna. Pogotovo ove dvije godine su napravile od djece jednu nervozu, nisu skoncentrirani, prepušteni su više sami sebi i s njima bi trebalo stvarno psihološki više razgovarati i s njima se baviti. Roditelji nemaju vremena, profesori odrade svoj sat, a djeca traže ljubav i pažnju, kaže Vujnović smatrajući kako društvene mreže i internet samo otežavaju stvar.

– Ja da imam malo dijete ja bih ograničila koliko može biti na internetu i koliko može gledati televiziju, ja sam bila malo stroga. Dosta sam tražila od njih, nisam nikad vikala, no kad sam ušla u razred bio je mir i tišina.

Danas su mnogi njeni učenici profesori engleskog ili pak na drugim različitim funkcijama. Predavala je tako i poznatom radijskom i televizijskom voditelju Aleksandru Stankoviću.

– Predavala sam engleski Stankoviću. On je bio u Karlovcu, tata mu je bio vojno lice i onda su nakon 8. razreda otišli u Zagreb. Bio je jako, jako dobar učenik ali kad sam išla u njegov razred sam trebala uzeti apaurin (lijek za napetost, uznemirenost), kaže nam smijući se i objašnjavajući zašto je to bilo tako.

– Bio je znatiželjan, sve je htio znati, evo kao na televiziji sada. Ne mogu se sad svih sjetiti ali ima ih, kad dođem u bolnicu onda mi obično kažu bivši učenici ‘aaa dobro da ste došli, sad ćemo vam vratiti za nepravilne glagole’ (smijeh).

Nekada je u razredima bilo puno više učenika nego što je to danas, istaknula je naša sugovornica i pohvalila današnji program pomoćnika u nastavi za učenike s teškoćama u razvoju.

– Mi smo imali najmanji razred sa 34, 36 učenika, a kad sam počela raditi imala sam ih 46. Bilo je to jako teško i naporno, sad je daleko lakše kad ih imate 20 ili 22-oje u razredu, možete im se više posvetiti. Imali smo i djecu s teškoćama u razvoju i gubili smo puno vremena radeći s njima jer ih nismo mogli ostaviti same.

Na primjeru iz vlastite obitelji profesorica Slavica nam je pokušala dočarati kako djecu potaknuti na učenje.

– Imam praunuku koja je jako pametna. Ja joj kažem da idemo učiti engleski i da ću ju ispitati glagol TO BE jer to u 3. razredu osnovne škole moraju znati. Ona kaže ‘Ma baka nemoj me mučiti’ i onda joj moram nešto lijepo reći ili kupiti čokoladu da to ide. Znate što… roditelji danas nemaju vremena za djecu, rade od jutra do navečer i dijete je prepušteno samo sebi. Djeca danas neće sjesti za stol i raditi dok god roditelj ne dođe, a oni dođu umorni i nervozu prenose na djecu. Danas je jako teško biti roditelj, kazala je Slavica Vujnović.

Djecu je zato dobro potaknuti i kroz instrukcije, tako ih se ohrabruje da nastave s gradivom gdje su zaostala, doznajemo od ove iskusne profesorice koja će i danas vrlo rado pomoći svima, a najčešće to budu djeca njenih učenika.