Dani draganića

[FOTO] Bogata i manje poznata povijest katoličkog groblja Dubovac

Katoličko groblje na Dubovcu osnovano je 1. studenog 1820. godine u vrijeme kada je Karlovac brojao oko 2 500 stanovnika. Za pojmove iz vremena nastanka groblja, bilo je udaljeno od središta, neposredno kraj gradske mitnice na tada slabo prometnoj Karolini. Na samom početku groblje je zauzimalo mali prostor, samo onaj koje danas pokriva polje „1“. Pri donošenju odluke da se groblje locira na kraju grada, u nenaseljenom dijelu, imalo se na umu i mogućnost njegova širenja. Do prvog širenja došlo je već 1829. godine, kada je grad otkupio 5 754 metara četvornih vrta koje je pripadao bolnici.

PRVI POKOJNIK – G. KOSCHNAD

Prvi pokojnik sahranjen je 23. listopada 1820. Bio je to Georgius Koschnad, star 45 godina, rođen u Kranjskoj, po zanimanju „historiae artis magister“. Danas više nema grobova iz 1820. godine. Svi su grobovi nastali prvih desetljeća postojanja groblja – prekopani. Trag najstarijeg groba danas nalazimo na grobnici Kovačićevih. Tamo se nalazi nadgrobna ploča Michaela Paukovića, koji je bio burger und handelsman – građanin i trgovac – sahranjen 1833. godine. Idući bi, po starosti, trebao biti grob iz 1840. trgovca Petra Lukšića, osnivača znamenite karlovačke obitelji. U svojoj najranijoj fazi groblje nije bilo uređeno. To dokazuje i podatak da Nikola Šebetić, karlovački dobrotvor, 1844. nije bio sahranjen na tom groblju.

VELIKA PROMJENA U OBLIKU KAPELICE SVIH SVETIH

Proširenje groblja iz 1829. zadovoljilo je gradske potrebe samo nakratko. Do velike promjene dolazi 1870. – podignuta je kapelica Svih svetih s mrtvačnicom te je ono prošireno.

Najstariji mauzolej na groblju pripada obitelji Hančević. Podigla ga je obitelj Krizman. Prve vlasnike ostale četiri grobnice uz Nemčićevu ulicu danas više nije moguće otkriti. Godine 1892. završena je grobnica Turkovih koja će s grobnicama Vranytzany i Turković dubovačkom groblju dati „velegradski izgled“. Zajedno s kasnije izgrađenom grobnicom obitelji Hoffman svjedoče do kojeg su se ugleda i bogatstva znali uzdići pojedini karlovački građani.

MODERNIJI ODNOS PREMA GROBLJU

Nakon toga kreće moderniji odnos grada prema ovom groblju. Gradsko poglavarstvo 1899. objavljuje „Propise za grobara“. Od tada pokapanje i održavanje groblja više nije briga dubovačke župe nego Grada – počinje organizirana služba sahrane mrtvih. Novi odnos prema groblju rezultat je zbivanja u Zagrebu gdje počinje gradnja Mirogoja (1879.).

Uvođenje struje 1908. potiče industrijalizaciju grada i njegov skokoviti razvoj. Tako da je opet potrebno proširenje groblja. Devet godina nakon lokalne novine bilježe da je ostalo još svega 10-15 grobnih mjesta. Kako je prema Supilovoj ulici i Marmontovoj aleji bilo dovoljno prostora, predlagalo se osnivanje jedinstvenog središnjeg groblja gdje bi se na posebnim parcelama sahranjivali pokojnici različitih vjeroispovijesti. Do toga nije došlo. No, 1919. došlo je do novog i posljednjeg proširenja. Zadovoljavalo je gradske potrebe više od pola stoljeća. Od 70.-ih godina prošlog stoljeća na groblju više nema mjesta za nove sahrane.

NAŠA SRAMOTA – PREKOPANI GROBOVI ZNAMENITIH LIČNOSTI

Ne samo da ne postoji grob prvog pokojnika sahranjenog na Dubovcu, već su, nažalost, prekopani i grobovi nekih znamenitih Karlovčana. Jedan od njih je grob osnivača modernog hrvatskog slikarstva Vjekoslava Karasa. Kako bi mu se odužio Karlovac 1972. podiže spomenik u malom perivoju između šanca i OŠ Dragojle Jarnević. Slična situacija, nebriga tadašnje gradske vlasti, zadesila je i grob poznate ilirkinje Dragojle Jarnević. Časopis „Svjetlo“ 1884. upozorava da joj je grob obrastao u drač te da je dužnost grada da o njemu vodi računa. Osim tih grobova, prekopani su oni dirigenta Zore Otona Hauske, jednog od utemeljitelja Matice hrvatske Abela Lukšića, mecene karlovačke gimnazije Janka Markeza, slikara i puškara Jakova Šašela, tiskara Ivana Nepomuka Prettnera.

TKO JE OD ZNAMENITIH KARLOVČANA POKOPAN NA DUBOVCU?

Književnica Dragojla Jarnević, pjesnik Oto Šolc, glazbenika Rudolfa Taclika, kompozitora Dubravka Stahuljaka, otac Ive „Lole“ Ribara Andrija Ribar, osnivač karlovačke pivovare Nikola Vranytzany, tiskar i nakladnik Dragutin Fogina, otac i brat Radoslava Lopašića, bračni par Stjepana i Zlate Mihalić, književnika i glumice, nogometaš Branko Čavlović, slikar Alfred Krupa i mnogi drugi.

UMJETNINE NA GROBLJU

Na samom ulazu u groblje četiri su prvorazredna arhitektonska spomenika – mauzolej Vranytzany, grobnica-kapelica Turkovih, mauzolej Hoffmanovih i kapela Svih svetih. „Anđeo koji kleči“ na grobu Huljev pripada skupini najvrednijih grobnih plastika u Karlovcu. Prikazuje anđela kao čuvara groba. Naopako okrenuta baklja simbolizira rano ugašen život. Djelo je nastalo između dva svjetska rata, a naručitelji su bili karlovački tvorničari Jellenčevi.

Izvor: knjiga “Karlovačka groblja” – Radovan Radovinović i Zvonimir Gerber

FOTO: Marko Grčić