Dani draganića

General Tolj o zahtjevu za pomilovanje, već učinjenoj šteti, ali i o tome da je svako zlo za neko dobro: Možda je posijano sjeme mirnijeg razdoblja

U razgovoru za Trend general Ivan Tolj je pojasnio zašto je zahtjev za pomilovanjem Perkovića i Mustača unio nemir u hrvatsko društvo, zašto misli da je, bilo pomilovanja ili ne, šteta načinjena, ali i da je svako zlo za neko dobro, te kako sve probleme možemo svladati – ako postoji želja za životom u Hrvatskoj.

Pismo koje su potpisali generali tražeći pomilovanje za dvojac osuđen na doživotnu kaznu, po njegovim riječima, nenadan je potez koji je potresao hrvatske ljude, ne samo branitelje.

– Iznenađenje je to koje su ljudi doživjeli kao šok na Veliki petak. Ljudi su bili toliko zatečeni da su ti potpisi grupe hrvatskih generala ispunili sveto trodnevlje, a ta kost koja je bačena na neviđen način, glodala se danima. Osobno, kao i velika većina hrvatskih generala, koji nisu „ni luk brali, ni luk mirisali“, u prvu ruku, obzirom da s tim nisam imao ništa, nisam htio čak ni reagirati, htio sam to odšutjeti, pretrpjeti zajedno s povrijeđnim hrvatskim narodom, ali bio je na neki način i na mene izvršen pritsak da moram reagirati. I onda smo odlučili obratiti se pismom kako bismo na neki način razjasnili o čemu se radi, supotpisala su ga još četveroca mojih kolega. Mi smo u tome pismu naglasili da se radi de facto o specijalnoj operaciji, stavili smo joj kodni naziv Pomilovanje, gdje je više nego evidentan kosovsko-udbaški rukopis, kojeg mi pamtimo iz početka Domovinskog rata, 90-ih. Problem je u tome da je trideset godina kasnije taj rukopis manifestira i očituje na ovaj način, gdje se hrvatskom narodu želi prodati rog za svijeću, a i da se zlouporabe neki ratni generali da bi se postiglo ono što neki tom operacijom žele postići, ocjenjuje Tolj.

A takav, kosovsko-udbaški rukopis, i poslije 30 godina, pojašnjava Tolj, moguć je jer nismo napravili lustraciju.
– Od 1990-2022. nismo uspjeli lustrirati, dakle, rasvijetliti, niti događaje, niti ljude koji su bili nositelji tog sustava, te udbaško-kosovske klike koja je vladala sve do ’90-te. Na žalost, u ime nekakvog nacionalnog pomirenja jer smo bili u ratu, nismo uspjeli razračunati s njima u našim redovima. Oni su se infiltrirali, u određenom smislu podmlađivali i traju do današnjeg dana. I ovaj pokušaj akcije Pomilovanje koju predvodi odvjetnik Nobilo je ogledalo toga stanja. Došlo ili ne do pomilovanja ovog udbaško-kosovskog dvojca koji je osuđen na doživotni zatvor, samim činom plasiranja u javnost takvog zahtjeva koji su potpisali generali, došlo je do velikog podvajanja i podjela, tuge i bola u braniteljskoj populaciji, kaže Tolj.

Veterani slavnih hrvatskih postrojbi, dodaje, protestiraju protiv svega ovoga što se događa, hrvatski narod je uznemiren, dijaspora također jer deseci ljudi su svirepo pobijeni od iste te službe u kojoj su bili Perković i Mustač, a i njihovi životi ugrađeni u državu koju sada imamo.
Budu li pomilovani, situacija bi mogla postati gora. Ponajprije zbog dvostrukih kriterija, koje imamo i danas, a i nismo raščistili probleme naše teške, bremenite prošlosti. No, napominje, u svakom zlu neko dobro.
– Potpisi mojih kolega pa i ovo naše pismo, a uvjereni smo da smo njime artikulirali stavove većine hrvatskog naroda, zaustavit će određene trendove. Mislim da bi, pogotovo ovo pismo koje smo mi napisali, moglo posijati sjeme nekakvog mirnijeg razdoblja, barem u ovim razračunima ideološkim. Nama je dosta ideologija, ovakvih ili onakvih! Hrvatskom narodu treba život, treba budućnost, a ja se bojim i da je ovo pismo na koje smo mi reagirali razdor koji bi nas trebao ukopavati u prošlosti, da se ne možemo pomaknuti u sadašnjosti i da ne možemo kretati prema naprijed i kao takvi da nemamo budućnosti. A posljedice su da su stotine tisuća ljudi u vitalnom dobu otišli iz Hrvatske i razasuli se po tuđim zemljama. Mislim da je vrijeme da kažemo da je dosta toga. A i tim udbaško-kosovskim rukopisima da je dosta; ušli su u sve strukture, od privatizacije poduzeća, gospodarskog života, pravosuđa itd. Hrvatska ako bude išla u tom pravcu nema budućnost, naglašava Tolj.

Pa ako još nismo – morat ćemo se prizvati pameti. Jer narod uvijek nađe izlaz.
– Hrvatski narod pamti teške dane u svojoj povijesti, a trajemo dugo. Uvijek smo našli izlaz pa se nadamo da ćemo i sada. Ali, ima jedan problem: sada smo zatečeniji nego prije, ovo se događa u našoj državi. To je neočekivano, nije izgledalo da je moguće. Egzodus koji je pogodio hrvatski narod, taj demografski kolaps koji smo doživjeli je najveći problem. A sve se može nadoknaditi ako postoje ljudi i želja za životom. Volio bih da se ta želja za životom vrati u naše hrvatske ljude i hrvatsku mladost, zaključuje Tolj.