U Nacionalnom svetištu svetog Josipa na Dubovcu svečano proslavljena 335. obljetnica proglašenja sv. Josipa zaštitnikom Hrvatske

U Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu u petak 10. lipnja svečano je proslavljena 335. obljetnica proglašenja sv. Josipa zaštitnikom Hrvatske te 35. obljetnica proglašenja Nacionalnog svetišta sv. Josipa. Središnje misno slavlje, nakon pobožnosti svetom Josipu, predvodio je fra Tomislav Glavnik, OFM Conv., ravnatelj Hrvatskog Caritasa.

Na početku euharistijskoga slavlja mons. Sente kazao je kako je sveti Josip za zaštitnika Kraljevine Hrvatske jednoglasno izabran u Hrvatskom saboru na današnji dan prije 335 godina. „Zahvalan sam Bogu i svetom Josipu što na ovakav svečani način možemo proslaviti ovu obljetnicu. Lijepo je da mi Hrvati znamo slaviti svoga nebeskoga zaštitnika“, istaknuo je mons. Sente i dodao da živimo u izazovnim vremenima, kao što su živjeli i naši preci prije 335 godina.

Na početku homilije fra Glavnik pozvao je sve okupljene da svoj pogled usmjere prema kipu sv. Josipa u njegovu nacionalnom svetištu. Kazao je kako svatko ima neku asocijaciju, a često ga opisujemo kao šutljivog. Sveta pisma ne donose nijednu njegovu riječ, no znamo da je govorio, ali ne znamo što. Znamo da je osmi dan od rođenja Spasitelja izrekao da će mu se sin zvati Isus. Propovjednik je istaknuo da po zagovoru sv. Josipa trebamo moliti za sebe „da svaki put kad budemo pitani, možemo bez straha izreći ime – Isus“, kao što je to učinio sv. Josip.

„Bez čvrstog Josipa ne bi bilo Krista kao takvog. Bez čvrstih svećenika ne može biti ni dobrog, vjernog naroda. Bez čvrstih očeva ne može biti dobrih obitelji. Bez čvrstih muškaraca sabornika ne može biti pravednih zakona“, kazao je fra Glavnik i dodao: „Ako se po svim tim segmentima okrenemo u mlitavce, naša Crkva bit će jedan teški čušpajz.“ Propovjednik je istaknuo kako se treba uspraviti, a „ne delegirati zadaću koju nam je Bog povjerio na nekoga drugoga jer je tako lakše“, dodajući kako u ovom nacionalnom svetištu „kao nigdje drugdje sveti Josip drži Isusa za ruku i pokazuje svima nama kako se kroz život hodi. Kad kao narod kleknemo i počnemo moliti, kad Krista stavimo na usta i u ruku ga primamo kao životnog suputnika, možemo se nadati budućnosti koju nitko neće moći promijeniti i okrenuti na loše.“

Zaključujući homiliju propovjednik je naglasio tri trenutka „koja nas kao narod u ovom vremenu pred nama živo dotiču i gdje se očekuje jedan naš zajednički odgovor: pitanje našeg odnosa prema zaštiti života od začeća do prirodne smrti; pitanje rada nedjeljom i pitanje savjesti.“ Kazao je da je sveti Josip bio „tradicionalni Hrvat katolik, Marija bi pobacila, rintao bi svaki dan i rekao bi mene se ne tiče. To nije demagogija. To je – ili si Kristov ili nisi.“

Nakon misnoga slavlja zajednica mladih ZAMAK pripremila je scenski prikaz zasjedanja Hrvatskog sabora iz 1687. godine, s elementima današnjice. Tom je prigodom mons. Sente uručio prigodne zahvalnice plakete i statue “Josipov cvijete” koje je izradila karlovačka umjetnica Lidija Maček Stanić zaslužnima za uređenje i obnovu Nacionalnog svetišta iznutra i izvana.