Crkva danas slavi liturgijski spomen svetog Lovre, đakona i mučenika, primjera neustrašive kršćanske vjernosti sve do prolijevanja krvi. Danas je povodom Lovrenčeva osobito svečano bilo u Vivodini.
Mnoštvo vjernika pristiglo je u crkvu sv. Lovre kako bi proslavili dan svojeg zaštitnika. Uz mještane koji ovdje žive, župnu crkvu posjećuju i oni koji su ranije otišli raditi i živjeti u neke druge svjetske krajeve. Lovrenčevo se ne propušta.
– Sv. Lovro je bio desna ruka pape u Rimu, brinuo je i skrbio na način na koji je i sam Gospodin govorio: Što god učiniste jednom od moje najmanje braće i sestara meni ste učinili. On kao ekonom je učinio mnoge stvari i htio se upravo posvetiti najugroženijima, najsiromašnijima i podijelio je bogatstvo koje je imala Crkva kako ne bi došlo u ruke moćnika, rekao je župnik Andrija Markač.
Svečanu svetu misu u 11 sati predvodio je vojni biskup u miru Juraj Jezerinac.
– Kad je riječ o sv. Lovri, on je živio u 3. stoljeću u vrijeme cara Valerija, velikog neprijatelja kršćanstva koji je objavio dva dekreta protiv kršćana. Prvi dekret 257. godine – u njemu traži da se prognaju svi ugledni kršćani, a ostali da se poubijaju. Drugi dekret izdaju 258. godine u kojem traži da se svim vojnim časnicima koji su kršćani skinu odličja, da službenici carske vojske postanu robovi, da se svećenicima i biskupima odrube glave. Sv. Lovro je spadao među sedmoricu poznatih rimskih đakona koji su bili desna ruka i biskupima i svećenicima, posebno u pomaganju najsiromašnijima. Kad je car Valerije naredio sv. Lovri da mu preda sva materijalna i Crkvena dobra, sv. Lovro mu je rekao da pričeka par dana. Okupio je oko 1300 siromašnih ljudi i rekao je: Evo ovo je moje blago. Car se na to jako naljutio i naredio da ga se spali na vatri, rečeno je u propovijedi.
I danas je prisutan duh cara Valerija kao i u vrijeme života sv. Lovre usporedio je biskup Jezerinac.
– Osjeća se nekakva mržnja na sve što je katoličko, na sve čime je obilježen hrvatski mentalitet i kultura. Sve su to nažalost ostaci starog ateističkog bezbožnog sustava. Zato će to mučeništvo biti uvijek prisutno u životu Crkve i jednog naroda. Odgovor na to daje papa Ivan Benedikt XVI. kada je rekao: Kršćani se ne suprotstavljaju svijetu nego se svijet opire njima kada se navješćuje istina o Bogu, o Kristu, o čovjeku. Svijet se buni kada su grijeh i milost nazvani svojim pravim imenima. Čak su se u novije vrijeme čule neke izjave nekih pojedinaca nazivajući katoličke vjernike ‘katolibani’- kao nekim vjerskim primitivcima, zatucanim katolicima, samo zato jer se bore za život, posebno nerođenog djeteta. Poručuju nam da živimo u nekim nazadnim vremenima.
Biskup je poslao i poruku kako Hrvatsku ne mogu spasiti ideologije, već živa i djelotvorna vjera kakvu je imao sv. Lovro.
