Mogu li zaštitne mjere i mjere opreza spasiti život žrtve nasilja?

-Povodom devetnaeste godine obilježavanja 22. rujna – Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama SOIH-Mreža žena s invaliditetom želi se osvrnuti na problematiku obiteljskog nasilja nad ženama koje je u porastu u hrvatskom društvu, no i jednako toliko marginalizirano. Kada govorimo o ženama s invaliditetom one su u najmanje dvostruko većoj mjeri izložene nasilju u odnosu na žene bez invaliditeta, kažu.

Nasilje u obitelji od strane partnera najrašireniji je oblik nasilja nad ženama i predstavlja jedno od najčešće kršenih ljudskih prava našeg doba.

-Posebno je alarmantna činjenica velikog porasta femicida – u protekloj 2021. godini u Republici Hrvatskoj zabilježeno je 14 ubojstava žena, dok je do kraja kolovoza ove godine ubijeno već 12 žena. U gotovo svim slučajevima žrtve su bile ubijene od strane bliskih muških osoba, najčešće bivših ili sadašnjih intimnih partnera. Zabrinjavajuće je što se počiniteljima kaznenog djela nasilja u obitelji, kada postoji opasnost od ponavljanja nasilja, izriču mjere opreza – zabrana približavanja određenoj osobi, zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom, zabrana uhođenja ili uznemiravanja žrtve ili druge osobe i/ili udaljenje iz doma, koje su nesvrsishodne i nedovoljno štite žrtve nasilja. Unatoč primjeni navedenih mjera žrtve ostaju izložene počinitelju nasilja, o čemu svjedoče nedavni slučajevi ubojstava i pokušaji ubojstava žena od strane partnera kojima je bila izrečena mjera zabrane približavanja.

U ovoj godini i SOIH-SOS telefon za žene s invaliditetom žrtve nasilja intervenirao je u slučaju pokušaja ubojstva od strane partnera s ciljem zaštite i pružanja podrške ženi s invaliditetom. Zbog pokušaja ubojstva počinitelju nasilja izrečena je mjera istražnog zatvora. Unatoč iskazima svjedoka i psihijatrijskom vještačenju koji su upućivali na postojanje opasnosti od počinjenja sličnog ili težeg kaznenog djela, istražni zatvor je nakon šest mjeseci zamijenjen mjerom zabrane približavanja.

-Apsurdno je da se takva mjera izriče u slučaju kada žena s invaliditetom žrtva nasilja živi u istom kućanstvu s počiniteljem nasilja, a bez izricanja mjere udaljenja iz doma i sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja. Iz gore navedenog i iz iskustva rada SOIH-SOS telefona za žene s invaliditetom žrtve nasilja evidentno je da zaštitne mjere i mjere opreza nisu dovoljno učinkovite i u pravilu obeshrabruju žrtve na prijavljivanje lakših oblika nasilja sve dok nasilje ne preraste u teže oblike koji podliježu kaznenom zakonodavstvu, a koji najčešće imaju tragične ishode. Kako bi se spriječile buduće tragedije potrebno je educirati i informirati žene o njihovim pravima u cilju osnaživanja za prijavu nasilja. Nužna je i edukacija stručnjaka iz područja zdravstva, policije, socijalne skrbi i pravosuđa za prepoznavanje nasilja te adekvatno postupanje prema žrtvama nasilja. Od iznimne važnosti su preventivni programi i poboljšanje zakonodavnog okvira za procesuiranje nasilja. Ne manje važno je i poticanje građana da, u slučaju saznanja, budu odgovorni i prijave nasilje nadležnim institucijama.