Na području Karlovca, Pokuplja, Slunja i Ogulina željno se iščekivalo Badnjak i Božić što je jasno vidljivo po narodnim običajima, tradiciji, a ne samo po vjerskoj praksi.
Ljudi su osim uobičajenog posta i odlaska na ponoćku tijekom Badnjeg dana kroz druženja naglašavali i želje i potrebe. Prvenstveno su različitim izrekama i pozdravima, odnosno čestitkama pokazivali ovisnost o zemlji i urodu tijekom godine. Iz toga se razloga u selima Barilovički Leskovac, Ladvenjak, Donji Velemerić govorilo: „Faljen Isus i Marija! Da sve bude blagoslovljeno, tusto i debelo, zdravo i veselo ki na Bog Božić!“ U selima je uz rijeku Kupu bilo raširenije: „Faljen Isus i Marija! Na tom mladom letu nek sve bude mirno i veselo, tusto i debelo. Svega bilo na obilo. Daj nam Bog da nam rodilo sve. U štali se legli junci i junice, u svinjcu prasci i prasice, a u kući zdrava dičica. Daj nam Bog mir i blagoslov“ i „Faljen Isus i Marija! Na tom mladom letu da bi bili zdravi i veseli, tusti i debeli.“ Nešto sjevernije, u ozaljskom kraju moglo se čuti: „Faljen Isus i Marija! Faljen budi Isus Krist. Kako na Božić tako i po Božiću. Da bi bili zdravi i veseli, tusti i debeli. U većem obilju i manjemu griju. Da bi vam se voleki štrkljali i pilići brkljali.“ Slični su pozdravi bili rašireni i diljem ostatka središnje Hrvatske i Slavonije.
Još je jedan običaj od vremena Banske Hrvatske (19. stoljeće) bio raširen diljem spomenutog područja pa samim time i u karlovačkom kraju. Bio je vezan uz metafore o obilju i uz čekanje dolaska malog Isusa. Dok je još trajao zimski dan i samim time prije dolaska prvih čestitara domaćini ili domaćice (ovisno kako u kojemu selu ili kraju) odlazili su po sijeno i božićno drvce, to jest Božić. Unosili su navedeno u dnevnu sobu ili kuhinju koji su najčešće bili i spavaća soba. Ondje su s djecom i ostalim ukućanima kitili drvce. Ukrasi su najčešće bili klas kukuruza, lješnjaci, jabuke i ostali plodovi. Također su se djeca igrala u sijenu tražeći zrnje koje je simboliziralo novi početak i život uz pokoju božićnu pjesmicu i molitvu.
Slično kao i u današnje doba i onda su ljudi odlazili na ponoćku što je najčešće bio i vrhunac Badnjaka i Božića u narodnim običajima kada se dočekuje rođenje malog Isusa. Na čelu su obiteljske kolone ili dijelova sela išli ljudi s bakljama. Svi su bili obučeni u što svečanijoj odjeći ili čak u nošnjama. Sve je ovisilo o vremenu i bogatstvu pojedine obitelji. Tijekom puta do crkve pjevale su se božićne pjesme kao uvod u Svetu misu i konačno slavlje dolaska Sina Božjega.
Dok su neki slavili Svetu misu drugi su bili zaduženi za brigu oko domaćih životinja. Najčešće su stariji ukućani znali ostajati u kući kako bi brinuli za toplinu doma, ali i životinje. Znali su stoci davati sijeno, kruh, a ponekad i med. Osim životinja koje je uz Božju volju i pomoć donosilo obilje obitelji u nekim se krajevima poslije ponoći nije zanemario niti izvor života – voda. Tako su recimo djevojke u slunjskom kraju stavljale kruh u vodu kod bunara uz riječi: „Faljen Isus i Marija moja vodo ladna. Ja tebe darivam kruhom, vinom i rakijom, a ti mene srećom, zdravljem i veseljem.“
Kada bi svanulo jutro i došao Božić u radosti i veselju obiteljskog doma jelo se sve ono što se stiglo pripremati tijekom prosinca, najčešće od blagdana Svetog Nikole. Za razliku od posta tijekom Badnjeg dana kada se jeo grah, riba, kruh za božićni doručak i ručak jela se pečena perad, svinja, kolači i plodovi poput oraha i jabuka. Najčešće su zadnje spomenuti bili pokloni koje je donio mali Isus ili anđeo. Kako je Božić odmicao prema kraju tako se mlado počelo sve više družiti i zabavljati uz pjesmu i ples.
Kao i neki drugi blagdani tijekom prosinca i Badnjak i Božić nisu bili pošteđeni svojevrsnih praznovjerja. Slično kao i u drugim krajevima kontinentalne Hrvatske kružila je priča i u dijelovima karlovačkog kraja kako se na ponoćki mogu prepoznati vještice ili momci mogu izabrati buduću odabranicu za ostatak života. Samo su i jedni i drugi morali stati na stolac.
Božić i božićni običaji su kroz desetljeća i stoljeća spajali ljude, budili u njima nadu i želju za boljim. Često na prvu nespojive pa i smiješne radnje tijekom blagdana u vrijeme došašća dobivale su smisao na Badnjak i Božić. Tada se slavio novi početak koji simbolizira mali Isus. Također i čovjek 21. stoljeća unatoč svim prednostima informiranja i stvari „na dohvat ruke“ ima pravo na novi početak kao i njegovi preci.
