KABA

Krunoslav Karin kao dobitnik nagrade za životno djelo: Kad tvoj rad prepozna domaća ekipa, ne postoji ništa ljepše na svijetu

Krunoslav Karin – ime je to koje ne treba puno predstavljati sportskoj populaciji jer ako je itko zaslužio nagradu za životno djelo, onda je to upravo on. Jedan je od osnivača Baseball kluba Olimpija. Kao trener Olimpije osvojio je 12 prvenstava Hrvatske, 13 hrvatskih Kupova, 6 Interliga i europski CEB Kup 2006. u Barceloni. Također, bio je igrač i izbornik reprezentacija Hrvatske i Jugoslavije te sportski direktor svih reprezentativnih selekcija Hrvatske. Opisao je kakav je osjećaj biti ambasadorom hrvatskog baseballa.

– Pa velik je osjećaj. Ono, što se tiče Jugoslavije, ja sam tad još bio mlad i igrao sam. Bilo je usput. Prvi put 1992. godine igrati pod hrvatskom himnom, bio sam vrlo sretan i ponosan. Ipak je ta reprezentacija na kraju ostvarila fenomenalne rezultate. Od 1999. godine svaki put se reprezentacija plasirala na Europsko prvenstvo. Prošlo prvenstvo bili smo 7 što je od tih 16 reprezentacija koje se uspiju plasirati, za nas velik uspjeh kad se gleda broj igrača, klubova i uopće materijalna situacija saveza koji je prema ostalim velikim federacijama jako malen. Mi smo iz četvrtfinala izbacili jedne Njemace koji imaju nekoliko stotina klubova, stadione i olimpijsku akademiju što je velika stvar za nas, rekao je Krunoslav Karin.

Od brojnih funkcija, istaknuo se kao osnivač srednjoeuropske Interlige, a bio je član i komisije za razvoj Europske baseball federacije. Godine 2014. izabran je za glavnog tajnika Europske Baseball federacije na kojoj se funkciji zadržao do 2022. godine. Zatim je izabran za predsjednika europske federacije WBSC Europe. Od 1998. do 2006. godine bio je predsjednik Saveza športova Karlovačke županije, od 2002. do 2006. glavni tajnik Karlovačke športske zajednice, a u pet mandata bio je i član Izvršnog odbora KŠZ-a. U razgovoru s nama, otkrio nam je kako je bilo u samom početku stvaranja Olimpije.

– Bilo je teško i lagano. Bilo je teško što nismo imali nikakve opreme i nismo znali o baseballu. O njemu smo učili u Zagrebu, a ono što je bilo lagano, nama je na trening dolazilo po 40-ero ljudi. Bio je velik interes ljudi. Tada je bila hrpa aktivnih sportaša koji su htjeli probati nešto novo. Ono čime se danas borimo jest nedostatak djece, dodao je Karin.

Prošle je godine osvojio plaketu Grada Karlovca što mu je bilo izuzetno drago, a Karlovac nosi u srcu gdje god se nalazi. Cjelokupna obitelj Karin uključena je u baseball i gotovo svaki razgovor unutar obiteljskog doma bazira se na baseballu. Krunoslav dolazi na svaku utakmicu Olimpije, a nedugo se vratio s Tenerifa. Opisao je trenutnu situaciju baseballa u Hrvatskoj.

– U Hrvatskoj, mi smo se nekako zabetonirali u tim našim centrima. Osnovao se sad klub u Gračacu. Imamo plan s baseball five. To je neka jednostavna inačica. Utakmica traje 15 – 20 minuta. Vrlo je brzo i ne treba nikakva oprema za to. Tu bi sad išli u jedan projekt kojim bi pomogli svjetskoj baseball federacijida uđemo što više u škole. Planski bi napali par gradova u kojima bismo proširili baseball. Mi ovdje imamo kvalitetu, interes, ljude koji vole raditi ali uvijek je problem ako nemaš nekog u sredini, ako se taj jedan ostavi toga, onda ti taj cijeli projekt padne u vodu. Tako da smatram ako bismo ušli u škole, ako napravimo ipak malo šire za širu masu, bilo bi i više zainteresirnaih ljudi, izjavio je Karin.

Sam baseball šire dvije negativne stvari: videoigrice i kladionice, tvrdi Krunoslav, a jedini ispravan način promoviranja je odlazak u škole i prikaz igre. Olimpija nema problema s uvjetima za rad s djecom, a ujedno se napokon riješio i status stadiona. Kao dva najljepša događaja u karijeri, istaknuo je osvajanje 2 europska Kupa, jedan u Španjolskoj i drugi u Belgiji. Jučerašnja nagrada posebno mu je draga.

– To mi je najdraža nagrada. Karlovac je moj grad. Stvarno volim grad. To je tvoja familija, to su ljudi među kojima se krećeš… Ja sam 50 godina u sportu i ono, stvarno mi je ta nagrada apsolutno najdraža iako moram reći da je loša strana ta jer su me prozvali starim (rekao je kroz smijeh). Ja sam bio na neki način, kad su mi rekli, mišljenja kaj ja? Nisam ja tak’ star. Pod tim kategorijama mogao sam se natjecati za tu nagradu, ali to mi je stvarno veliko priznanje jer kad te prizna tvoja familija, onda je to najljepše u svemu,, tvrdi Karin.

Kroz smijeh nam je rekao da mu je jedina želja da se naprave reflektori na stadionu i nada se da će, prije nego što zaključa svoja vrata, to i ostvariti. Ikono svjetskih razmjera, čestitke na svemu i samo hrabro naprijed.