Ivanka Boljkovac, najpoznatija sopranistica rođena u Karlovcu, nacionalna prvakinja Opere  HNK Zagreb, glumica, diva. Ova žena ima mnogo naslova i svatko će prepoznati njen glas ili ju prepoznati kao jednu od njenih brojnih uloga. Svoju karijeru započela je upravo u Karlovcu gdje je učila solo pjevanje i violinu te za njih završila srednju glazbenu školu. Nakon toga sa samo 19 godina otišla je u Zagreb na Muzičku akademiju. Iste godine kada je magistrirala postala je članica Opere HNK u Zagrebu. Zagreb je njen dom, ali nikad nije zaboravila svoj rodni Karlovac.

Sad sam u mirovini, ali Zagreb je moj dom. Ja sam tamo najveći dio života provela i nadam se da ću i starost, ali sam uvijek dolazila u Karlovac. On je moj rodni grad tu imam i poznanike i prijatelje i rodbinu. To je moj rodni grad, moje 4 rijeke, zelenje parkovi, sve je to moje. Ja sam dobivala stipendiju od srednje škole dok sam završila fakultet, ali sam morala s odličnim završiti što i jesam. Trebala sam se i zaposliti u Karlovcu, ali pošto nema opere onda sam se zaposlila u Zagrebu, a tu sam dosta pjevala. Najljepše djetinjstvo mi je u Kineskoj četvrti. Još nije bilo ni asfalta, a mi smo djeca bili na cesti mi smo se igrali, ne samo mi nego i roditelji,  bake i djedovi su vani sjedili, a mi bi igrali graničara, igre s loptom i tako, puno djece, prisjetila se Boljkovac.

Za pjevanje, osim talenta, je potrebna velika ljubav i želja. Nije na odmet ni podrška koju je ova pjevačica dobivala od svoje majke iako njen put do uspjeha nije bio lagan.

Kao prvo, veliki talent, kao drugo veliki rad i imati cilj. Ako se ne radi nema ništa. S pjevanjem se uči pjevanje. Biti uporan i ne odustajati, polako, sigurno ići naprijed. Nisam imala nikoga da me pogurne, da me pazi mazi da otvara vrata. Sve sam morala sama raditi, naravno uz pomoć svoje majčice, ali ona nije znala ništa o tome tako da je bilo puno podmetanja, izgled pa siromašna. To su bili loši momenti, al ako je čovjek uporan i ako ima svoj cilj i radi puno sa smiješkom s dobrom voljom onda se sve može,  rekla je operna diva.

Ivanka kaže da je danas ipak lakše pjevačima probiti se u posao s obzirom na to da već na studiju sudjeluju u projektima u operi. Kako kaže to je veliki pomak od onoga kako je bilo kada je ona počinjala.

Ova operna diva ima još mnogo priča o svome rodnom gradu od priča o odrastanju i životu do zabavnih anegdota o svome djetinjstvu te kako ju je majka „podmićivala“ grahom da bolje uči. Iz ovih priča svi možemo zaključiti kako i veliki ljudi pamte svoje malene trenutke te bismo i mi trebali početi raditi isto i u ovo neko tmurno vrijeme biti više pozitivni, kao naša Ivanka, i prisjećati se malih sretnih trenutaka.