U uskrsnoj čestitki mons. Antun Sente, rektor Nacionalnog svetišta svetog Josipa poslao je poruku ohrabrenja i istaknuo kako su životne teškoće naš putokaz te kako nas potiču na razmišljanje o prolaznosti života. Mons. Sente je naglasio kako nakon svake muke dolazi radost.
–Dragi vjernici, ovdje u središtu Nacionalnog svetišta svetog Josipa pored svetohraništa, na kojem dominira prikaz činjenice kako Isus pere apostolima noge, želim svima vama čestitati sretan Uskrs i obilje duhovne radosti ovih uskrsnih blagdana. Naime, to kako Isus pere noge je predokus euharistije, pa i one istinske uskrsne radosti. Time je zapravo započelo Vazmeno trodnevlje, i tu je Bog pokazao svoju poniznost, odradio je ono što radi zadnji sluga – perući noge svojim apostolima. Time je rekao – jeste li razumjeli što sam vam učinio, tako činite i vi meni. Plod te njegove poniznosti i poslušnosti jest prihvaćanje muke Velikog petka, a to je zalog radosti uskrsnog jutra. Snažna je to poruka svima nama, pogotovo ljudima koji ovaj trenutak proživljavaju muku i trpljenje. Muka i trpljenje nisu znak da nas je Bog napustio, baš suprotno time postajemo sličniji Kristu. Ako to stavimo u Božje ruke onda svako naše trpljenje i muka postaju zalog uskrsne radosti, rekao je u svojoj poruci mons. Antun Sente.
U Nacionalno svetište svetog Josipa svake se srijede može čuti nadahnjujuće svjedočanstvo, koje govori o prihvaćanju životnoga križa i neizmjernoj Božjoj ljubavi. Tako je nedavno svoje svjedočanstvo rekla majka Mihaela, a koje se ticalo njenog sila Tea Josipa.
–Naime, Teo Josip, osmogodišnji dječak, prije dvije godine obolio je i imao je tešku dijagnozu. Završio je u bolnici i bolest njegova je bila dosta ozbiljna, pa su liječnici mislili da neće ni preživjeti. Dobio je leukemiju. Zvala me je njegova majka i htjela je da ga posjetim. Udijelio sam mu bolesničko pomazanja i u više navrata sam ga prikazivao ovdje na misnim slavljima u Nacionalnom svetištu. Nakon dvije godine Teo Josip i njegova majka posvjedočili su kako su svi njegovi nalazi negativni, jednostavno bolesti više nema. Oni to prikazuju, uz posebnu liječničku brigu, Bogu koji je svrnuo svoj pogled na njega i podario mu Boga.
Svoju čestitku mons. Sente je zaključio riječima ohrabrenja, naglasivši kako su muke i teškoće naš putokaz i promišljanje o prolaznosti života, te da se radujemo radosti uskrsnog jutra.
