Jedna od prvih generacija karlovačkih strojarskih tehničara obilježila je 55 godina mature. Veseli i uzbuđeni okupili su se u popriličnom broju kako bi se prisjetili srednjoškolskih dana, zajedničkih druženja, svih onih sretnih kao i tužnih trenutaka. Iako se trude održavati kontakt, neki se zbog određenih životnih okolnosti nisu vidjeli godinama pa je ovo bilo uistinu bio dirljiv susret.
Prije više od 50 godina sjedili su zajedno u školskim klupama, veselili se dobrim ocjenama, žalostili zbog onih lošijih. Hrabrili su jedni druge, zaljubljivali se, radili i nepodopštine. Danas su to redom ostvareni, obiteljski ljudi, sa zavidnim karijerama iza sebe i velikim životnim iskustvom. Slavko Višnjić, jedan od bivših maturanata odlučio je o svojoj generaciji napisati i knjigu koja bi uskoro trebala ugledati svijetlo dana.
Prekrasna su sjećanja. Generacija u kojoj nas je bilo u početku 83-je u dva razreda. Maturiralo nas je 40, što znači da se pola ljudi raselilo, palo godinu, zaljubilo se. Mi što smo ostali ustrajni cijeli život se manje više družimo. Bila su to divna vremena,uostalom sve ćete moći pročitati u mojoj knjizi koja izlazi na jesen, istaknuo je Slavko.
U ovoj generaciji strojarskih tehničara bio je i Marko Vuković, kojeg gotovo svi Karlovčani znaju kao vlasnika tvrtke HS Produkt. Marko se uvijek raduje ovim susretima, a pamti i sve svoje profesore iz srednje škole.
Bili smo jako složni, puno smo se zabavljali, imali i previše tjelesnog, pripremali smo dva sleta. I tako. Puno je tu lijepih uspomena. Sjećam se zajedničkih odlazaka na kupanje, bili smo puno slobodniji nego danas. Svi smo bili podjednako obučeni i podjednako nismo imali što za jesti – bila su to takva vremena.
Jedna od najvažnijih osoba u životu svakog srednjoškolca je razrednik. Ovi strojarski tehničari imali su, kako sami kažu, najboljeg razrednika na svijetu. Strogog, ali pravednog. Predavao je hrvatski jezik i književnost i bio im je velika podrška, uzor, a na neki način i prijatelj.
Primio sam ih prije skoro 60 godina. Bili su i više nego dragi, što se mene tiče. Ljudi kad govore, onda to čine iz vlastitog iskustva. Nemam razloga izmišljati, taj osjećaj je ostao u mene sve ove godine. Ovo je generacija ljudi koja je uvijek iskazivala poštovanje i brigu, simpatije su obostrane, poručio je bivši razrednik Leo Švajger.
Smatra se dijelom ove generacije jer je od njih stariji samo 16 godina, a iako sebe ne smatra emotivcem, toplo mu je oko srca kad god susretne nekog od svojih bivših đaka jer su i oni njega naučili mnogim stvarima. Svoj poziv uvijek je volio i misli da ne bi išao drugačijim putem da mu se pruži prilika proživjeti sve ponovno. Ova simpatična ekipa već radi planove za 56.godišnjicu, a mi ne sumnjamo da će biti jednako vesela kao i svaka do sada.
