U Gradskoj knjižnici održano je predstavljenje Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom. Branka Meić Salie, savjetnica Pravobraniteljice, predstavila je rad Ureda nastavno na održane radionice za samozastupnike u Karlovcu. Razvila se živa diskusija.
– Razgovarali smo o njihovim pravima i kršenju tih istih prava. Moram reći da su jako dobro upućeni i zainteresirani te su pokazali veliku razinu poznavanja načina na koje se mogu izboriti za ostvarivanje svojih prava, kazala je Branka Meić Salie, savjetnica Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom.
Osobe s intelektualnim teškoćama najviše problema imaju u podršci za neovisan život u zajednici.
– Ovi samozastupnici koji su danas s nama su osobe koje mogu biti sretne utoliko što na raspolaganju imaju podršku koju mnogi od njih i dalje nemaju. Imaju asistente, žive u organiziranom stanovanju, oni imaju svoje zastupnike i osnažuju se kako bi se mogli samozastupati. Mnogi ljudi s invaliditetom nemaju takve mogućnosti i prisiljeni su izaći iz svojih domova i biti smješteni u neke udaljene i zatvorene ustanove. Strateški je cilj transformirati te ustanove na način kako se to učinilo na karlovačkom području i da se svim osobama s invaliditetom omogući dostojanstven život u zajednici uz osiguranu podršku, nastavlja Branka Meić Salie, savjetnica Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom.
Branka Meić Salie dodala je kako je u sklopu održanog predavanja bilo govora o pravu na rad osoba s invaliditetom, posebice osoba s intelektualnim teškoćama.
– Jako su zainteresirani za rad i jedva čekaju dobiti priliku da zarade za život. Pravo na rad ono je što želimo ostvariti za sve osobe s invaliditetom, dodala je Branka Meić Salie.
Pravo na rad jedno je od osnovnih i najbitnijih ljudskih prava, a do sada je problem bio u tome što je dobivanje socijalnih naknada koje su naknada za povećane troškove koji proizlaze iz invaliditeta bilo vezano uz oduzimanje radne, pa i poslovne sposobnosti. Danas osobe s invaliditetom zbog donesenih izmjenama Zakona o socijalnoj skrbi mogu primati invalidninu i ne moraju više dokazivati da su potpuno nesposobne za rad jer bez obzira na to što rade, osobe s invaliditetom imaju povećane životne troškove. Zapošljavanje osoba s invaliditetom se potiče kroz mjere za poslodavce. Za osobe s intelektualnim teškoćama nije dovoljno samo razbiti predrasude poslodavaca – mora se raditi i na sustavu podrške na radu, kako bi se što bolje funkcionirali u radnom okruženju.
