Nenad Bach hrvatski je i američki glazbenik te mirovni aktivist koji već desetljećima živi u SAD-u. Kao glazbenik nastupao je s Bonom, Bruce Springsteenom, Leonardom Cohenom, Lucianom Pavarottijem. Bio je i na pozornici Woodstocka ’94, a snimao je s legendarnim umjetnicima kao što su Garth Hudson i Rick Danko iz The Banda i Vince Welnickom iz The Grateful Deada. Kao aktivista istaknuli su ga Ujedinjeni narodi zbog njegove kampanje World Peace in One Hour.
Zanimalo nas je prije svega, kako je dijeliti pozornicu s jednim Bonom Voxom, snimati s Bruceom Springsteenom i drugim poznatim imenima.
Svi ljudi na vrhu koje sam upoznao su smireni i znatiželjni. Mali su to filozofi. Ljudi koji pitaju pitanja i ne prihvaćaju život kakav je. Obraćaju pažnju na svaki detalj. Mene je također znatiželja odvela u svijet. Svi ljudi koji su uspjeli imaju znatiželju i zato se osjećam ugodno u njihovom društvu.
Nažalost, životnu svakodnevicu 2010.godine Nenadu je poremetila parkinsonova bolest, poremećaj živčanog sustava koji utječe na kretanje. Prema Zakladi Michaela J. Foxa, to je progresivna bolest koja se s vremenom polako pogoršava.Naravno, borac kakav jest, nije klonuo duhom iako u jednom trenutku više nije mogao ni svirati gitaru, već je tražio načine kako da se izdigne iz situacije i nastavi živjeti najbolje kako zna. U tome mu je pomogao ni više ni manje nego stolni tenis.
Prijatelj me u NewYorku pozvao da igram ping pong. Nisam bio baš iskusan, ali svidjelo mi se. Sutradan sam se osjećao puno bolje. Pomislio sam da je to možda slučajnost. Ali nije bila. Što sam više igrao, to je moje zdravstveno stanje bilo bolje. Mislio sam – ako je pomoglo meni, možda bi moglo i drugima.
Osnovao je potom Ping Pong Parkinson organizaciju 2017.godine. Dvije godine kasnije, organizirali su već Prvo svjetsko prvenstvo. Postao je to globalni pokret koji ne pomaže samo oboljelima od Parkinsa, već i onima kojima je dijagnosticiran Alzheimer.
Pomaže svima, čak i ako nisi bolestan. To je fizička aktivnost, angažiranje svih pet dijelova mozga. To je kao trčanje na sto metara i igranje šaha u isto vrijeme. Zahtjevno je. Izazivamo mozak; ili gradim nove neurone ili stare prebacujem u druge funkcije, naglasio je Bach.
Nenad Bach se nada da će ova priča zaživjeti i u Hrvatskoj. U planu je otvaranje stolnoteniskog kluba za oboljele od Parkinsona u Varaždinu, a možda isto zaživi i u Dugoj Resi.
