Ljetne žege ljudima teško padaju, a pogotovo radnicima čiji posao uključuje gradilište. Neke države Europske unije, ali i Crna Gora donijele su zakonsku regulativu o fizičkom radu na visokim temperaturama, pa se tako negdje već iznad 29°C ne smiju obavljati lakši fizički poslovi. U Crnoj Gori je na primjer 36°C najveća temperatura na kojoj je dozvoljen rad. U Hrvatskoj nitko ne pokazuje ozbiljnije interes za reguliranje tog segmenta, no čini se da su se u praksi uvriježile dobre navike, pa u većini građevinskih firmi radnici počinju ranije s poslom, završavaju prije, imaju češće pauze itd. Stipo Adžaga, predsjednik udruženja obrtnika koji i sam vodi građevinsku firmu rekao nam je što misli o tome.
-Mi onda ne bi radili ovdje dva mjeseca, u našoj je državi ili prehladno ili pretoplo. U zadnjih mjesec dana ni jedan dan nije bio ispod 32 °C. Neki se radovi moraju izvoditi, neki se mogu raditi dvokratno, neki ne mogu. Svi oni radnici koji su izloženi takvim vanjskim utjecajima poput asfaltera koji asfaltiraju kad je oko njih 50 °C, jednostavno rade u takvim uvjetima. Oni su plaćeniji i trebali bi imati više za svoj benefit. Bit će toga uvijek, naravno, ali će se morati platiti benefit za takav rad. Recimo uzmete jednu Austriju koja ima svoju zimu i prijaviš se na burzu i burza, odnosno država ti određeni dio plaća dok ti kao građevinski radnik ne možeš raditi na -5 °C. Kod nas je ovdje temperatura takva da mi rijetko imamo -5 °C, a imamo ove ekstremne vrućine i onda bi država trebala reagirati na taj način, kao što se uvode kišni dani tako bi se i to trebalo regulirati. Tako da, ako dođe do toga, onda će morati oni s nacionalne razine to prezentirati nama, odnosno svima onima koji su u tome radu.
Takav model u Hrvatskoj je dosta neodrživ usprkos tome što su vrućina i vlaga ponekad vrlo visoke i mogu dovesti do pojave toplinskog udara. Oscilacije u temperaturi su sve češće i ekstremnih vrućina tijekom godine ima sve više. Takav rad bi se trebao valorizirati kao opasan što on i jest i ekvivalentno tome platiti.
Smjernice HZJZ-a su u praksi uglavnom i usvojene, no naravno i dalje postoje pojedinci koji ih se ne pridržavaju. Primarno se cilja na promjenu rasporeda radnog vremena, zatim na izbjegavanje najtoplijih sati od 11 do 16, uzimati veće pauze i kad je to moguće boraviti u rashlađenim prostorijama uz naravno dovoljno tekućine.
