Godine 1988. osnovan je Dom za starije i nemoćne osobe Sv. Antun. S radom je počeo 19. rujna 1988. godine, stoga je danas Dom u slavljeničkom tonu. Proslavi se posebno razveselila korisnica Doma Bara Grčić koja je u njemu točno 5 godina. Svojevoljno je stigla i nikad nije požalila.
– Zašto? Zato što cijeli život sam puno radila, posvećivala puno vremena svima oko sebe, a za sebe i za svoje neke želje nisam imala vremena i tek kad sam došla u Dom, onda sam imala vremena raditi ono što želim, a to je pisanje. Puno stvari sam napisala. Volim i čitati, ali posebno se sad posvećujem pisanju tako da u ovoj knjizi ima dosta mojih radova, a osim toga imam puno radova, ovoliku zbirku, te jednog dana imam želju da objavim svoju knjigu, rekla je Bara Grčić, korisnica Doma za starije i nemoćne osobe Sv. Antun.
Ponosna je autorica zbirke „Voljeti se treba sad“, a u čije su se pisanje priključili i ostali korisnici koji dane vole provesti kroz pisanje i stvaranje raznih tekstova.
– Ovdje su uglavnom radovi naših žena i to su zapravo, na neki način, ispovjedi naših života. Dakle, ono što smo proživjeli, što nam je ostalo u lijepom sjećanju i o Domu kako smo se snašli i kako smo prihvatili taj Dom, taj, ajmo reći, zadnji dio naših života, objasnila je Bara.
Gospođa Bara ne piše svaki dan. Najčešće ju zaokupe misli ujutro, a ponekad i poslijepodne. Obožava ljude i ova joj zajednica baš godi. Za sebe kaže da je komunikativna i da svakog voli razveseliti lijepim riječima. Tu je i 87-godišnji gospodin Željko Lolić koji je korisnik doma već 14 godina.
– Ja sam se ovdje jako brzo snašao i udomio. Tu sam našao mir, zadovoljstvo, mogućnost da radim i slobodno živim, izjavio je Željko Lolić, korisnik Doma za starije i nemoćne osobe Sv. Antun.
Slikanje i crtanje njegov su životni poziv, a kad je lijepo vrijeme, voli pješačiti. Pitali smo ga koje motive voli slikati, pa je otkrio da mu je priroda glavna inspiracija, a ljude ne voli slikati, jer su komplicirani.
– Pa ta slika je napravljena 2020. godine, nešto prije dolaska korone i čekala je svoj trenutak da bude uručena nekom tko to zaslužuje. Mislim da je ovo trenutak kad ta slika mora otići u svijet da bude negdje na nečijem zidu, gdje će ju vidjeti puno ljudi, a to mjesto zove se Županija, dodao je Željko.
Ravnateljica Štefica Ljubić Mlinac zahvalila je svim zaposlenicima, korisnicima i gostima na dolasku na proslavu, ali i svima koji su zaslužni da već 35 godina ovaj Dom postoji i pruža usluge na najbolji mogući način.
