Vjerujem da rijetko razmišljamo o potrebama i resursima organizacija civilnog društva u području prikupljanja, bilježenja, dokumentiranja i arhiviranja svog rada i materijala od društvenog značaja.
Upravo je na tu temu održan jedan zanimljiv okrugli stol u Gradskoj knjižnici Ivan Goran Kovačić. Razgovor je moderirala Matija Mrakovčić iz Kurziv – Platforme za pitanja kulture, medija i društva, a svoja iskustva s prisutnima podijelile su i Ivana Francišković Olrom iz Eko Pana te Ksenija Sanković iz Kinokluba Karlovac.
Organizacije civilnog društva razvijaju različite modele sistematizacije, katalogizacije i digitalizacije građe koja se odnosi na same organizacije, specifične zajednice ili šira područja civilnodruštvenog djelovanja izvan fokusa javnih institucija te je čine javno dostupnom. Ovi pokušaji, sve češći i organiziraniji, za sad se događaju na povremenoj volonterskoj osnovi ili projektnoj razini jer ograničeno financiranje rada organizacija civilnog društva onemogućava sustavno ulaganje u institucionaliziranje ovih praksi.
Nestajanjem pojedinačnih organizacija i odlaskom starijih generacija aktivista, građa i sjećanja vezana uz procese razvoja civilnog društva te utjecaj na razvoj društva u cjelini prijete padanjem u zaborav. Potreba za sustavnim dokumentiranjem, prikupljanjem, čuvanjem, digitaliziranjem i korištenjem arhivske građe o djelovanju civilnog društva, međutim, nije prepoznata niti u pravno-institucionalnom okviru arhivske djelatnosti niti u pravno-institucionalnom okviru razvoja civilnog društva.
Zbog marginalnog položaja organizacija civilnog društva u ukupnom sustavu te posljedično njihovih ograničenih kapaciteta, većina organizacija nema ustanovljene održive i trajne prakse očuvanja svog organizacijskog pamćenja niti znanje potrebno za taj specifični rad. Time se vrijedan segment razvoja društva, posebno onog koji se odnosi na specifičnosti civilnog društva, zauvijek gubi.
Imajući u vidu kontekst u kojem djeluju organizacije civilnog društva i u kojem provode svoje arhivske djelatnosti, veliki izazov predstavlja razvojna perspektiva i održivost ovih praksi. Nekoliko je detektiranih problema u polju. Prvo, postoji nedostatak stručnog znanja i procesa u pogledu dokumentiranja, organiziranja, čuvanja, digitaliziranja i korištenja građe unutar organizacija civilnog društva. Drugo, ne postoje potrebni materijalni resursi da bi organizacije sustavno i adekvatno provodile ove aktivnosti. Fondovi koji trenutno postoje na lokalnoj i nacionalnoj razini uglavnom su usmjereni javnim ustanovama te ne prepoznaju organizacije civilnog društva kao subjekte aktivne u tom polju. Treće, suradnja s javnim ustanovama uprkos njihovoj načelnoj otvorenosti rijetko doživljava konkretnu realizaciju zbog institucionalnih prioriteta i česte podkapacitiranosti kako javnih institucija, tako i organizacija civilnog društva. Konačno, spomenuta podkapacitiranost organizacija civilnog društva otežava i unutarsektorsku suradnju koja bi mogla povoljno utjecati na dijeljenje resursa, znanja i praksi dostupnih unutar pojedinih organizacija, istaknula je moderatorica okruglog stola Matija Mrakovčić.
