Gotovo da ne postoji osoba koje se ne veseli Božiću na sam njegov spomen. Zarazne pjesme poput „All I want for Christmas“ ili „You make it feel like Christmas“ već se mogu čuti na brojnim radijskim frekvencijama, a božićni artikli mogli su se pronaći na policama raznih trgovina čak i prije blagdana Svih Svetih. Zanimljivo, većina supermarketa i kafića također su ukrasila svoje prostore. Je li prerano, evo što misle naši sugrađani:
– Fala Bogu da je prerano. Zna se kad se kiti. Kitimo dva mjeseca prije. Dobro da nisu u ljeti stavili ove ukrase pred Kaufland. To mora biti u 12. mjesecu. Druga polovica 12. mjeseca i onda se zna da polako dolazimo do Božića i novogodišnjih praznika. To je marketinški trik. Druge solucije nema. Na neki način oni moraju privući kupce. Da ne nabrajamo što će sve biti s tim svim akcijama, od lampica, kuglica do borova. To će biti tako. Tko bude bolje marketinški potkovan, taj će imati uspjeh. Ovi drugi će patiti.
– Je, prerano je. Ja kitim na Badnjak, svaku godinu.
– Prerano je. Prije Božića dva tjedna počinjem ukrašavati kod kuće.
– Po trgovačkim dućanima ne idem, a u kafiće koje idem, nitko još nije okitio. Ukrašavam kad stignem, na Badnjak.
Ulaskom u schengenski prostor i preuzimanjem eura kao novom službenom valutom plaćanja, svjedoci smo porastu cijena proizvoda i usluga. Hoće li naši sugrađani trošiti više ili manje za nadolazeće blagdane, evo što su odgovorili:
– Kako tko. Onaj tko ima, taj će trošiti kao i do sada. Ovi koji nemaju, oni će malo stisnuti, jer, nažalost, ono što je nekad bilo u kunama, to je danas u eurima. Ono što je bila jedna kuna, to je danas jedan euro. Mi iz te kože ne možemo pobjeći.
– Ove godine ću trošiti manje, prema mogućnostima. Božić ću provesti sama kod kuće, a djeca će doći na ručak. Skromno.
– Trošit ću ovisno o tome kakve će djeca imati želje.
