U sklopu Gradskog kazališta u Karlovcu 1952. godine je počeo djelovati Dramski studio, a osnovao ga je Stjepan Mihalić. Namjera je bila okupiti kazališne entuzijaste, mlade ljude koji će tako dobiti priliku da pokažu svoje umjetničko stvaralaštvo i koji će eventualno posvetiti svoj život kazalištu. Danas u sklopu Dramskog studija djeluje nekoliko dobnih skupina, a mi smo posjetili jednu od njih. Evo što ekipa kaže koji je najbolji dio dramskog studija:

Borna Kučan: Ja najviše volim radit improvizacije i igre poput „zip zap boing“.

Viktor Šoštarić: Volim igre i prijatelje.

Luka Goršćak: Ja najviše volim kad igramo „crne kraljice“ i kada radimo improvizacije, to mi je najbolji dio.

Borna Pavlaković: Igre i druženje s prijateljima.

Vijeko Šoštarić: Improvizacije, igre i druženje s prijateljima je najbolje.

Niko Žugičić: Druženje s prijateljima je najvažnije.

Summer Izabela Agreš: Isto volim igre koje igramo i družit se s prijateljima, al voliim i čitat tekstove.

Lara Lucijanić: Volim se družit s novim ljudima, volim improvizacije i igre.

Viktor Višnjić: Volim sve igre i druženje.

Nika Petrić: Ja najviše volim improvizacije. Malo ne volim govorne vježbe jer su same po sebi malo dosadnije, ali su nam potrebne.

Lara Ostrogonac: Volim improvizacije, ali volim i monologe, da damo neko svoje viđenje priče.

Matko Šegulić: Ja isto volim improvizacije i najvažnije mi je druženje s frendovima.

Više je grupa Dramskog studija u Zorin domu, od predškolaca i osnovnoškolaca do srednjoškolaca, studenata i odraslih. S ovom grupom, jednom od mlađih, smo razgovarali o tome zašto su se oslučili pridružiti u Dramski studio.

Borna Kučan: Ja sam kao mali sa sestrom snimao filmiće koje je ona uređivala. To je uvijek dugo trajalo, a ja sam je uvijek ispitivao kad ćemo snimati nešto novo.

Viktor Šoštarić: Čim je brat išao na dramsku onda je poveo i mene.

Luka Goršćak: Od kada sam prošao na državnu smotru Lidrano sam odlučio da bi bilo dobro upisati se.

Borna Pavlaković: Mama mi je kao malom govorila da sam dobar glumac pa sam rekao može i evo me.

Vijeko Šoštarić: Zbog zezancije i prijatelja. Manje više zato što to volim.

Niko Žugičić: Kod mene je sve počelo u 4. razredu kad sam išao na dramsku u školi. Mama mi je rekla da ima upisa i u Zorin domu i evo me tu sam.

Summer Izabela Agreš: Ja sam odabrala dramsku jer mi se sviđali i htjela sam isprobat nešto novo.

Lara Lucijanić: Većinom zbog turskih serija jer ih jako volim gledat i privuklo me.

Viktor Višnjić: Meni su mama i tata govorili da sam za dramsku grupu pa sam otišao na audiciju i evo me tu.

Nika Petrić: Ja sam se ovim počela bavit jer sam čula predivne priče odavdje i da je lijepo, a i preporučila mi je učiteljica da odem na dramsku.

Lara Ostrogonac: Ja sam prije u Zorin domu išla na pjevački zbor pa kako sam oduvijek volila i dramske aktivnosti sam se upisala ovdje.

Matko Šegulić: Meni su mama i tata govorili da imam talent za glumu i kad sam tu došao pogledati predstavu „Semafor“ vidio da je to fora. Dva puta sam se pokušao prijaviti i drugi put sam uspio pa me evo tu.

Iako je ispred ove grupe puno vremena do odrastanja već sada znaju žele li se baviti glumom u budućnosti ili imaju druge planove.

Borna Kučan: Ja baš želim bit glumac. Cilj mi je završiti četverogodišnju srednju školu i otići na dramsku akademiju.

Viktor Šoštarić: Želim bit glumac.

Luka Goršćak: Ja bi htio bit glumac.

Borna Pavlaković: Ja sam već odlučio bit kuhar.

Vijeko Šoštarić: Mogućnost je tu.

Niko Žugičić: Ja bi htio biti glumac, ali su malo problem moje ocjene. Nešto ću biti.

Summer Izabela Agreš: Ja bi htjela bit profesorica engleskog, ali bi se u slobodno vrijeme htjela baviti glumom.

Lara Lucijanić: Ako ćemo iskreno sad da ne želim biti glumica ne bi bila ovdje.

Viktor Višnjić: Postoje i velike i male mogućnosti.

Nika Petrić: Naravno da bi željela biti glumica u životu.

Lara Ostrogonac: Nebi imala ništa protiv toga da postanem glumica, ali imam još puteva u glavi.

Matko Šegulić: Isto nebi imao ništa protiv toga, ali za sad mi je prioritet da budem geograf i povjesničar.

S ovakvom ekipom voditeljima je zasigurno lako raditi. Trude se i vole ono što rade, a zato su i tu. Došli su naučiti nešto novo i otkriti imaju li „ono nešto“ što bi ih izdvajalo kao glumce. Svi su se složili da je na njihovim satovima zabavno i da bi htjeli da što više njihovih prijatelja dođe i zabavlja se s njima. Cijeli razgovor s ovim budućim glumcima možete pogledati u našoj emisiji Dječji kutić.