Hrvatsko šumarsko društvo ogranak Karlovac, u suradnji sa Studentskim centrom Karlovac, povodom nadolazećeg rođendana hrvatskog šumarstva 23. veljače svečano je otvorilo izložbu 18. bjelovarskog salona fotografija “Šuma okom šumara”.
–Ova izložba je 18. izložba bjelovarskog salona fotografija. To kolege iz Uprave šuma Bjelovar godinama organiziraju. S obzirom da su šumari redovno u okruženju prirode idealna je prilika da trenutke koje običan čovjek rijetko susreće obilježe fotografijama. Kroz godine se mijenjala izložba kako su se mijenjale i fotografije tako da se vidi napredak same kvalitete fotografija, izrade kataloga i samog plakata. Svake godine izdaje se na kraju godine i kalendar, rekla nam je Dorica Matešić, predsjednica Hrvatskog šumarskog društva ogranak Karlovac.
Uz otvorenje održana su i tematska predavanja karlovačkih fotografa Igora Čepurkovskog i Denisa Stošića.
–Potaknuta našim kolegama iz Bjelovara, kolegica Lucija je inicirala da se u karlovcu održe i fotoizleti. Ove godine će biti 15. fotoizlet u Kozjači u petom mjesecu pa, ovim putem, pozivamo sve da se pridruže. Suradnja s fotografima je tu od samog početka, objasnila je Matešić.
–Ja sam odlučio govoriti o tome kako je nastao izdanak ove akcije “Šuma okom šumara”. U Upravi šuma Karlovac imamo Karlovački šumarski fotoizlet koji smo inicirali ja i Lucija Vargović. Prije 15 godina smo sjedili u kafiću i palo nam je napamet da bi bilo dobro u šume dovesti ljude koji nisu šumari, na mjesta na koja mi obični ljudi ne možemo doći, rekao je fotograf Igor Čepurkovski.
–Predavanje je o tehnikama fotografiranja. Točnije između paparazza fotografiranja i fotografiranja životinja. Kakve veze ima Iranska princeza, bik koji je pao na leđa i digao svih šest nogu u zrak, otkaz dva člana uprave National Geographic magazina sa prvom pojavom fotografija životinja u National Geographic magazinu. To su neke od tema o kojima ću pričat i čine se nepovezane, ali su zapravo jako povezane. Pričat ću i o pionirima fotografije životinja u svijetu, kaže fotograf Denis Stošić.
Održano je i predavanje o šumarstvu Olivera Vlainića, tajnika Hrvatskog šumarskog društva, no na temu povezanosti šume i fotgrafije više su nam rekli fotografi.
–Šuma je jako zanimljiva. Meni su to bila neka mjesta za koja sam otprilike čuo da postoje, ali ne može se doći do njih bez šumara koji znaju svaki put, svaku livadu. Bilo je puno puta kada me Lucija pitala hoću li doći nešto poslikati. Bez šumara nebih nikad došao na ušće Tounjčice u Mrežnicu, kada smo mi bili tamo nije ništa bilo izgrađeno. Neka mjesta smo uspjeli u prirodnom obliku sačuvati barem u fotografijama, kaže Čepurkovski.
–Šuma je neiscrpan izvor fotografija i inspiracije, ali kad se dođe u šumu treba prvo provest pola sata do 45 minuta u tišini, bez fotkanja da se čovijek malo spoji s prirodom, dodaje Stošić.
Uistinu je šuma nepresušni izvor ideja, kako za fotografe, tako i za mnoge druge umjetnike, a posao šumara, uz onaj tradicionalni, uvijek će biti briga da taj izvor nikada ne presuši.
