Silvin Jerman, dipl. ekonomist, rođen je u Ljubljani, a od 1930. godine živio je u Zagrebu gdje završava osnovnu školu, realnu gimnaziju i diplomira na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu. Planskom raspodjelom kadrova 1949. godine raspoređen je za profesora u Ekonomskoj školi u Karlovcu. Na fakultetu je upoznao svoju ženu Ernu, a život mu je bio ispunjen anegdotama. Za čovjeka koji je bio vrlo profesionalan u poslu koji je odrađivao ne bi se reklo da je bio toliki kulturnjak, no njegova unuka otkrila nam je njegovo pravo lice.
–Moj Dida, njegov život je bio anegdota, a on je i volio anegdote. Već samo njegovo rođenje je anegdota jer je rođen na Silvestrovo, 31.12.1923., ali se, kako je on objašnjavao, da ne uđe prerano u vojsku, cijeli život pisao da je rođen 1.1.1924. Od samog rođenja je njegov život krenuo s tim anegdotama, rekla je Tena Korkut, unuka Silvina Jermana.
Nakon rada u Ekonomskoj školi 1957. je postavljen za direktora Šumarske škole. Funkciju obnaša do 1962. godine kada je imenovan za direktora Školskog metalskog centra. Na poslove u općinskoj upravi prešao je već 5 godina kasnije. Nakon umirovljenja ponovno se aktivirao u društvu zagrebačkih Slovenaca KPD Slovenski dom Zagreb, s kojim je bio u vezi od svojih dječačkih dana. Kao mladić bio je njegov aktivni član. Osim što je bio aktivan u Zagrebu, napravio je puno i za kulturni život u Karlovcu.
–Kad se ponovno osnivala Zora nakon Drugog svjetskog rata na inicijativu Ratka Pogačića, bilo je diskusija oko toga kako će se zvati. Prijedlog je bio Nova Zora, jer se naziv koristio za vrijeme NDH, pa je moj Dida rekao da je i Karlovac bio za vrijeme NDH, pa ga možemo nazvati Novi Karlovac. Uspio se izboriti da se vrati pravi izvorni naziv Prvo Hrvatsko pjevačko društvo „Zora“ koji nosi i danas, kaže Korkut.
U slovenskom društvu u Zagrebu bio je jako aktivan, a nakon života bogatog zaposlenjem i obavezama i njemu je bilo vrijeme za opuštanje i zabavu.
–Jako je bio aktivan u Slovenskom društvu. Postojale su neke aktivnosti petkom kad je on izvodio gluposti, izmišljao je skečeve, glumio, maskirao se za maškare. Što je radio u mladosti, opet je izašlo na površinu. Ponovno je započeo časopis Novi odmev i dugo je bio glavni urednik. Volio je intervjuirati ljude, a čak je Vladimir Kranjčević rekao da mu je to bio najdraži intervju. U nekom časopisu, ne znam je li u Novom odmevu, izašao je i njegov intervju sa samim sobom što je još jedna anegdota, rekla nam je Tena.
Jerman je napisao i knjigu o 70 godina rada društva Slovenski dom u Zagrebu, a potom i dodatke za 75 i 80 godina rada. Napisao je brošuru o životu i radu Franje Serafina Vilhara Kalskog, hrvatsko-slovenskog skladatelja. Dvaput je radio na obnavljanju društva karlovačkih Slovenaca, a 1950. godine bio je i njegov prvi potpredsjednik te je 2006. godine izabran za predsjednika. Cijeli život volio je pisati, glumiti, zabavljati i istraživati, a njegova obitelj i prijatelji uvijek će ga pamtiti kao karlovačkog Slovenca, djeda, oca, prijatelja, ali najviše Didu.
