U današnje vrijeme sve više se raspravlja o neravnopravnosti žena u sportu. Najbolji primjer je definitivno izražen u nogometu, jer većina muškaraca nikad neće prihvatiti činjenicu da pripadnice nježnijeg spola mogu jednako pa čak i bolje tehnicirati i puniti protivničku mrežu. Karlovačka županija još uvijek je slaba po broju uključenih žena u nogomet, a ako su i uključene, onda su maksimalno posvećene ovoj najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. Odrađuju više funkcija i nogometna igrališta drugi su im dom. Jedna od njih je svestrana Antonija Vranić koja je svoju karijeru počela graditi 2016. godine u ŽNK 4 rijeke Karlovac, no ljubav se rodila još kod prvih životnih koraka.
– Započelo je na igralištu ispred zgrade s dečkima iz kvarta. Normalno, bilo je tu i cura. Nas je bilo sigurno 20 u ekipi. Svaki dan si vani od jutra do mraka. Haklaš, igraš skrivača, ali nogomet je jednostavno ostao do sad, rekla je Antonija.
Antonija se prisjetila prvog treninga i navodi kako je bilo oko 40 cura, no kasnije se ta brojka smanjila. Ona je ipak dodala gas i danas završava studij kineziologije, dijelom je hrvatske futsal reprezentacije, futsal reprezentacije Sveučilišta u Zagrebu, bavi se teqballom, pikadom, plivanjem u karlovačkim rijekama za vrijeme zimskih mjeseci, pjevanjem, pisanjem pjesama, a od nedavno je trenerica u NK Duga Resa 1929.
– Meni je moj futsal klub Reduta platio školovanje za trenera, za UEFA C licencu. Išla sam to završiti, jer sam htjela probati to. Prije toga nikad nisam radila u nogometu. Radila sam univerzalno u sportskoj školi, ali oduvijek me to zanimalo. Tako sam završila za trenera i tu me pozvao kolega s hakla kako im fali trenera i želim li se okušati u trenerskim vodama. Imala sam u međuvremenu dosta obaveza oko faksa, ali rekoh, idem probati. Jednom ću morati. Nije mi žao. Ni najmanje mi nije žao.
Maksimalno se povezala s djecom i kaže kako ovo iskustvo ne bi nikad mijenjala. Dobra priprema uoči treninga znači pola odrađenog posla što Antoniji uopće ne predstavlja problem.
– Meni je puno toga kroz igru. Dakle, sve što radimo je kroz igru. Na početku treninga je uvijek neka igra koju oni izaberu poput lovice. Onda odradimo neke tehničke stvari, primanja, dodavanja ili udarce na gol. Ono što moramo, a sve to se trudim napraviti kako bi njima bilo zanimljivo.
Jeste li čuli za teqball? Riječ je o poprilično mladom sportu koji postoji 10 godina, ali je na područje Lijepe naše stigao prije 2 godine. Naravno, Antonija je i tu pronašla svoje mjesto i jako je uspješna.
– Možemo ga nazvati “nogotenis”, jer se igra na zakrivljenom stolu. Ista je lopta kao i za veliki nogomet samo što je malo lakša. Do tog sporta sam došla preko kolege koji je isto bio na akademiji kad sam i ja bila. Nazvao me je jedan dan i rekao mi je: “Imam jedan sport za tebe. Znam da će ti se svidjeti.”.
Ako ste mislili da su Antoniji sve želje ostvarene, prevarili ste se. Sanja o otvaranju vlastitog sportskog centra, a voljela bi raditi i u školi ako joj se ukaže prilika. Također, cilj joj je vratiti ženski futsal u Karlovac te učiti djecu futsal koracima. Otkrila nam je još brojne detalje iz svijeta nogometa, a cjelokupan razgovor pogledajte u emisiji „Sportski pregled“ na sljedećoj poveznici:
