Ovogodišnji Svibanjski zdravstveni dani protekli su u znaku pedijatrije, a važno je spomenuti i da Dječji odjel OB Karlovac slavi punih 70 godina postojanja. Organizirana zdravstvena skrb o djeci počela je zapravo još 1946. godine i od tada nema prekida. Odjel za pedijatriju više od dvadeset godina vodi dr. Marija Spajić koja je u karlovačku bolnicu došla na preporuku pokojne doktorice Vesne Bosanac.

Marija Spajić odmalena je voljela matematiku i san joj je bio upisati studij eketrotehnike. U četvrtom razredu Gimnazije, osjetila je, kako kaže, poziv na koji se odazvala. Upisala je medicinu, na iznenađenje mnogih članova svoje obitelji i nikada nije požalila svoju odluku.

Moj muž je rođeni Vukovarac i liječnik također. Nakon završenog fakulteta želio se vratiti u Vukovar. Ja sam to poštivala, bilo je samo važno da smo zajedno. Mi smo prvo dijete dobili još na petoj godini studija i bilo nam je važno zaposliti se. Dugo sam, doduše čekala staž, punih godinu dana, ali nakon toga je sve nekako krenulo. Do početka rata. Tada sam bila na porodiljnom, nismo imali sklonište, živjeli smo u neboderu gotovo u centru grada. Bilo je to strašno razdoblje.

Ubrzo su napustili Vukovar i otišli u Zagreb gdje je dr. Spajić radila do 2000.godine. Tada je, nažalost, ostala bez posla.

Imala sam ja posla sa svojom djecom, da se razumijemo, ali naravno da mi je taj dio nedostajao. Moj muž je igrom slučaja, išao u Vukovar na neki sastanak sa dr. Bosanac i tadašnjom ravnateljicom karlovačke bolnice dr. Gordanom Pavan. Pričali su o tome kako u Karlovcu kronično fali kadra, pogotovo pedijatara i tu mi se otvorila prilika koju sam objeručke prihvatila, ispričala nam je dr. Spajić.

Nakon dolaska u OB Karlovac, vođenje Dječjeg odjela dr. Spajić preuzela je praktički odmah. Bila je spremna na sve izazove, a u svom poslu, bez obzira na to koliko ponekad zna biti težak, uživa i dan danas te se kontinuirano usavršava.

Jako je širok raspon patologije o kojoj mi brinemo i jako puno treba učiti. Dijete vam ne zna reći što ga točno muči, a tu su i zabrinuti roditelji kojima u svakom trenutku morate biti na raspolaganju i na neki ih način umiriti. Naravno, treba imati i puno bazičnog znanja da biste vi u moru svega, prepoznali što točno treba. To iziskuje puno vremena, učenja, truda. S druge strane, važna je dobra ekipa. Ako pitate moje kolege, onda će vam reći da su pedijatriju izabrali, ne samo zbog struke, već zbog toga što su prepoznali da je ovdje dobra atmosfera i da se dugoročno vide tu.

Iako u Hrvatskoj danas kronično manjka pedijatara, na odjelu karlovačke bolnice trenutno je zaposleno osam pedijatara. Osim toga, tu su četiri specijalizanta, od čega tri za pedijatriju i čak dvije subspecijalizantice neonatologije. Dakle, kadar se redovito obnavlja.

Mora se planirati unaprijed. Moraju se ukalkulirati i moguće bolesti i porodiljni dopusti i razne druge stvari. Morate sve to imati u vidu jer ako se ljudi preopterete, često pucaju. Ja još pripadam onoj generaciji „udarnika“. Kao majka četvero djece, nekada sam ovdje imala 12 dežurstava. To je moj rekord. Sjećam se da je tada jedna doktorica abdicirala, odnosno napustila medicinu jer to više nije mogla podnijeti. Danas mi dežuramo 16 sati. Dolazimo na završetku prve smjene, oko 14:30 i tu smo do sutradan ujutro. Tu su i vikendi kada imamo duple dopodnevne smjene; imamo rodilište i odjel vizite, redovne otpuste, hitne ambulante i konzilijarne…Nekada je to sve radio jedan čovjek i to 24 sata, danas je ipak humanije. Naravno da treba stoga više ljudi, istaknula je dr. Spajić.

Cijeli razgovor s dr. Spajić pogledajte u našoj emisiji Mogu sve.