Ove godine u Karlovcu se održavaju 37. Dani piva, a ova manifestacija nezamisliva je bez velikog pereca koji obilježavaju 40. obljetnicu, a tradicionalno se proizvode isključivo za najpoznatiju karlovačku manifestaciju.
– Ove godine slavimo 40. obljetnicu našeg velikog pereca. Davne 1984. proizveli smo ga prvi put za prve Dane piva. Dakle, 40. rođendan. Zapravo smo prisutni na toj manifestaciji sve godine dok traju Dani piva i naš perec radimo samo za tu manifestaciju. Nemamo ga nikad u redovnoj prodaji nego je to nešto što radimo tako da bude sinonim skupa s karlovačkom pivom. To dvoje je postalo tradicija, rekla je Tea Smiljanić, voditeljica marketinga.
Kao i svake godine, veliki pereci nalazit će se na dva štanda.
– Kao i zadnjih godina, imamo dvije lokacije. Jedna je u Radićevoj ulici, a druga kućica nam je u Ulici Kralja Tomislava kod košarkaškog igrališta, dodaje Smiljanić.
U pogonu je uvježbana ekipa koja svakog dana priprema velike perece kako bi bili spremni za poslijepodne.
– To je jedna tradicionalna receptura koja se ne mijenja. Radimo ih posebno u godini samo za Dane piva tih 5 dana. Svaki dan se izrađuju i dopremaju se svježi na štandove u gradu. Tradicionalna receptura je. Uvijek je to uigrana ekipa od 9 ljudi koji to izrađuju. Vješte ruke naših pekara. Do njih je najviše ta kvaliteta pereca, otkrio nam je Marko Andrian Šimić, zamjenik voditeljice pekarske proizvodnje.
U proizvodnom pogonu otkrili su i kako izgleda sami proces izrade pereca.
– Proces ide od miješanja, doziranja sirovina i to se sjedini. Nakon toga se frče tijesto u oblik štruce. Nakon toga slijedi odmor. Tijestu treba nekih 10-15 minuta da se odmori. Nakon tog odmora tijesto se zapravo oblikuje u svima prepoznatljivi oblik pereca. Dugački su nešto više od 1 metra. Težine 500 grama. Koliko je meni poznato, u ovom nekom širom karlovačkom području najduži je i najteži perec, navodi Šimić.
Karlovački Dani piva bili bi uistinu nezamislivi bez velikih pereca čiji će miris, okus i prepoznatljiv oblik privući brojne posjetitelje i ove godine.
foto: Ivan Cindrić, tekst: Ivana Zrilić
