Originalni košarkaški NBA Dream team u Karlovcu je 2. lipnja 1964. godine odigrao susret s hrvatskom reprezentacijom u Šancu. Na uličnom igralištu velik broj Karlovčana uopće nije bio svjestan što gleda, a pred hrvatskim reprezentativcima bio je težak zadatak. Očekivano, naši predstavnici izgubili su rezultatom 110:65, a upravo ovaj spektakl mnogi navode kao najveći sportski događaj koji se održao u gradu na četiri rijeke. Ovim fenomenom bavio se Marko Vladić, profesor povijesti i geografije te nastavnik u Osnovnoj školi Grabrik u sklopu svog akademskog rada na fakultetu.
– Utvrdio sam da Karlovčani zapravo taj događaj s pravom smatraju jednim od najvećih sportskih događaja u karlovačkoj povijesti. S druge strane, američkim košarkašima to nije bio baš do te razine značajan događaj. Zašto? Zato što su oni bili na turneji od 21 utakmice. Karlovac je bio jedna od 21 utakmice. Ono što se može vidjeti po kasnijim sjećanjima da se neki od njih samo sjećaju da je Karlovac bio drugačiji od ostalih po mjestu gdje se igralo i po uvjetima igranja. Odnosno, od tih 21 utakmice Karlovac je izdvojen po tome što se igralo na betonskom terenu, što su bile drvene table i što se igralo vani pod reflektorima. To nije bila jedina utakmica koja se igrala pod reflektorima ali sve ovo je uključivao samo Karlovac.
Brojni izvori navode da Amerikanci nisu htjeli igrati kad su vidjeli da je teren betonski, a koševi drveni. Ipak, odigrali su susret. Karlovac je pak u to vrijeme bio pravi košarkaški grad i što se tiče same publike na toj utakmici, brojke su ipak malo drugačije nego što to tvrde pojedinci.
– Sjećanja su različita. Meni je bilo interesantno što sam izvještaj s utakmice koji govori da je bilo preko 4 000 gledatelja. S druge strane, neki suvremenici govore da se nije mogao baš tako velik broj skupiti. U tadašnjim medijima može se pronaći taj podatak da je bilo 4 do 4 500 gledatelja, a sad ćemo teško ikad utvrditi je li to istina, ali taj neki nesrazmjer između brojke gdje se govori da je zapravo najvjerojatnije moglo stati do 2 500 ljudi pa do toga da tvrde da je bilo preko 4 000 ljudi je interesantan.
Nažalost, iako je ova utakmica ostavila povijesni trag, današnja mladež nije upoznata s ovim sportskim događajem. Evo što je potaknulo Marka da se pozabavi ovom temom iako se nikad nije bavio košarkom.
– To je nekakav interes s jedne strane za košarku općenito, pogotovo NBA košarku koju sam kao student počeo više pratiti i onda me zainteresiralo da je najveća košarkaška liga nekoć sa svojom najjačom momčadi došla do malog Karlovca.
U to vrijeme Karlovac je imao i prvoligaša i drugoligaša, a danas je prva liga samo san. Pozitivnu sliku daje Ljetna liga koja je ovog ljeta napunila Šanac i zainteresirala publiku koja dosad uopće nije pratila rad karlovačke košarke iako je riječ o amaterskoj ligi.
– Slažem se. Pogotovo se to vidi jer dolazim sigurno već 7-8 godina na te utakmice u Šanac, a broj gledatelja je sve veći i veći. Ono što mene osobno posebno veseli je to što se vidi da dolaze neke nove mlade ekipe, igrači koji su srednja škola i gdje se vidi da je rad s mladima bolji nego što je bio prije par godina. Ako se tako nastavi, tko zna, možda u budućnosti ipak bude i nešto više uspjeha za karlovačku košarku u nekom klupskom smislu, a u amaterskom smislu je zaista vrlo zanimljiv događaj ta ljetna liga.
Prošlog vikenda u Šancu se održao 3×3 Karlovac Open, a odlučivalo se i o 3×3 U17 prvacima Hrvatske. Titulom prvaka okrunili su se upravo karlovački košarkaši što daje dodatnu nadu da ipak ima spasa za karlovačku košarku. S druge strane, uvjeti su jako loši. Tome svjedoči upravo Šanac koji je ovog proljeća dobio samo prekrivanje pukotina bojom, no na obnovi se nije radilo. Također, tribine su u jako lošem stanju, a kao što Marko navodi, postoji i velika opasnost za same igrače tijekom igre zbog betona oko samog igrališta. Kao trenutno jedina žrtva hrvatskih neadekvatnih uvjeta za igrače navodi se slučaj Hrvoja Čustića koji je preminuo 2008. godine u Zadru nakon što je glavom udario u betonski u zid za vrijeme utakmice između Zadra i Cibalije.
