Gotovo ne postoji čovjek koji barem jednom u životu nije osjetio strah, neovisno o tome je li on racionalne ili iracionalne prirode. Strah je temeljna ljudska emocija koja nije nužno neugodna kako se to isključivo čini na prvu nego ima mobilizirajući učinak. Evolucijski je nastao kod živih bića kao posljedica mogućnosti da se obranimo u onim situacijama kad smo nesigurni ili kad nam prijeti ugroza za vlastiti život.
– Strah je tu negdje evolucijski programirao čovjeka i nastao je jedan program u kojem se naše tijelo apsolutno pobuđuje aktivacijom u mozgu centara koji se zovu amigdale, a koje su dijelom jednog starog evolucijskog limbičkog sustava. Kad se ti centri u mozgu aktiviraju, oni dalje kaskadno uzrokuju ispuštanje velike količine i produkciju velike količine adrenalina u naše tijelo, a adrenalin će onda pobuditi cijelo tijelo, pobudit će sve organske sustave, omogućit će da dođe velika količina krvi, a time onda kisika i hranjivih tvari do vitalnih organa, ali s druge strane i do mišića. Ono što se mora dogoditi kad smo izloženi strahu jest reakcija koja se zove fight or flight, rekao je Igor Salopek, dr.med., voditelj Integrativnog centra mentalnog zdravlja.
Ili ćemo se boriti ili ćemo pobjeći od određenog objekta. Kad postoji strah, a ne postoji direktna ugroza i direktan objekt ugroze, to se zove anksioznost.
– Mnogi ljudi osjećaju anksioznost, mnogi ljudi su preplavljeni strahom iako ne postoji oko njih nikakav izvor realnog i objektivnog straha u tom trenutku. Međutim, oni su preplavljeni, osjećaju sve ove fenomene o kojima sam govorio, od osjećaja brzog rada srca, lupanja srca, teškog i brzog disanja, preznojavanja, vrtoglavica do blijede kože koja se pojavi u tom trenutku. Zašto imamo osjećaj kad kažemo “strah ledi krv u žilama”? Zapravo se dogodi da se krv regulira prema onim vitalnim organima, a na površini kože ostaje blijeda koža u kojoj nema krvi i onda osjećamo hladnoću.
Anksiozni poremećaji i posttraumatski stresni poremećaj danas su vrlo česti. Ne pitaju niti za dob niti za spol. Najčešće ovi poremećaji, usprkos svim ljudskim kvalitetama, čovjeka spriječavaju da odradi željene radnje pa čak i one osnovne životne potrebe.
– Dotaknuli smo se teme koju ste se indirektno sad spomenuli, a to je kultura u kojoj živimo danas u kojoj je na neki način potrebno jako brzo maknuti strah. Mnogi ljudi će pokušati maknuti taj strah koji osjećaju, anksioznost o kojoj smo pričali, na načine koji nisu zreli i zdravi. Primjerice, konzumacijom različitih sredstava ovisnosti. Različita sredstva ovisnosti će vrlo efikasno u tom trenutku maknuti neugodne emocije kao što je primjerice strah, a već će, nažalost, na duge staze napraviti još veću štetu. Mnogi ljudi će konzumirati alkoholna pića, mnogi ljudi će koristiti i neke lijekove za brzo micanje straha, a koji će možda kasnije razviti ovisnost kod tih ljudi.
Strah je nešto što je prirodno i dobro, ali može u nekom trenutku postati poremećaj.
– Apsolutno je najbolji lijek suočavanje, no reći ću ipak postupno suočavanja. Nagla suočavanja i nagla izlaganja intenzivnom strahu nisu dobrodošla i nisu preporučljiva, ali u postupnom suočavanju s našim strahovima mi zapravo sebi šaljemo direktnu poruku da možemo, da su ti strahovi ponekad i nerealni i nisu tako intenzivni kao što bi mogli biti te da ih mi samo anticipiramo tako intenzivnima. Laganim suočavanjem pobjeđujemo svoje strahove i iskoračujemo te osnažujemo sami sebe.
Svijet se mijenja i događaju se stvari koje su izvan ljudske kontrole. Svjedoci smo raznih nesreća kojih je u današnje vrijeme sve više pa je time i količina straha povećana. Ono što čovjeka ponajviše brine je upravo ta neizvjesnost što bi se moglo dogoditi kao i sama činjenica da na neke stvari ne možemo utjecati niti ih kontrolirati. Bitno je na vrijeme uočiti kad je strah počeo upravljati našim tijelom i psihom, a onda i potražiti stručnu pomoć.
