Vjeroučitelj u Gimnaziji Karlovac i Glazbenoj školi Karlovac Tomislav Šegina novi je doktor znanosti. U petak 15. studenog je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu obranio doktorsku disertaciju nazvanu „Doprinos katoličkoga vjeronauka promicanju religijske dimenzije interkulturnog odgoja i obrazovanja unutar gimnazijskoga obrazovanja u Republici Hrvatskoj“.
–Moj doktorat se bavi temom kako katolički vjeronauk doprinosi religijskoj dimenziji interkulturalnosti u odgoju i obrazovanju. Interkulturalnost je zapravo skup znanja, vještina i stavova kojime se priprema učenike za susret s osobama koje ne pripadaju njihovoj kulturi. Religija je također jedna od dimenzija kultura, a u Europi su se nakon 11. rujna i događaja u Americi dokumenti počeli izrazito baviti problematikom religije. Shvatili su da religija može biti pozitivna, ali i da kroz terorističke napade može biti izrazito negativna stvarnost. Prvenstveno su dokumenti Vijeća Europe počeli poticati odgojno-obrazovne sustave da uvrste upoznavanje religija kako bi se smanjila netrpeljivost i predrasude kako bi se postigao miran suživot.
Šegina je objasnio kako je europsko društvo izrazito pluralno, a to pomalo dolazi i u Hrvatsku. Smatra da naši dokumenti možda tu malo zaostaju zbog sociokulturne situacije, ali je Republika Hrvatska malo pomalo počela usvajati te europske norme.
–Moj zadatak je bio da proučim koliko se u nastavi katoličkog vjeronauka u gimnazijama uči o drugim religijama, ali i nereligijskim svjetonazorima. Inače sam primjetio kroz analizu kurikuluma katoličkog vjeronauka, ali i ostalih kurikuluma, da su neke osnovne postavke vrlo dobre. Preporuča se otvorenost, tolerancija i učenje, no kad dođemo do konkretnih odgojno-obrazovnih ishoda, tu malo štekamo. Često su to neke osnovne razine znanja poput prepoznavanja osnovnih informacija, ali razvijanje nekakvih stavova, da ne kažem vještina, poprilično je problematično. Vjeronauk ima poprilično ishoda koji se bave drugim kulturama i svjetonazorima, ali na toj osnovnoj razini znanja. Zaključak doktorata je da bi trebalo poboljšati druge dimenzije učenja.
U teorijskom dijelu rada Šegina se bavio prvenstveno dokumentima Europske unije i Katoličke Crkve. U praktičnom istraživačkom dijelu bavio se analizom vjeronaučnih kurikuluma usporedivih država u Europi.
-Na temelju rezultata sam morao usporediti hrvatsku situaciju sa stanjem u odnosu na druge države, ali i kako se naši ishodi odnose prema dokumentima Vijeća Europe i dokumentima Katoličke Crkve. Postoji dosta područja za napredak, a ja sam u svom zaključku napisao da, kada se budu radile revizije kurikuluma koji ne bi trebao biti statičan dokument i trajati po 50 godina, ovi rezultati autorima kurikuluma mogu pomoći da vide u kojem smjeru poboljšati i napraviti neke izmjene.
Šegina se također osvrnuo na situaciju s učenicima, odnosno kako oni doživljavaju druge religije.
–Učenici imaju neka osnovna znanja, a često puta se i naiđe na otpor u smislu komentara zašto moraju učiti o drugim religijama kada su katolici. To je čest stav, ali ta osnovna znanja na razini prepoznavanja postoje. Zato bi trebalo poraditi na njihovim stavovima, ali i nekih vještina, primjerice, kako susjedu muslimanu čestitati neki blagdan, kako se ponašati u drugoj bogomolji poput sinagoge ili pravoslavne crkve i slično. To su praktična znanja gdje bi trebalo dati više prostora.
