U Izložbenom salonu Ljudevit Šestić od 2. do 31. prosinca dostupna je izložba “Mala retrospektiva” dugoreškog književnika i slikara Vladimira Halovanića.
Diplomirao je na katedri likovnih umjetnosti Pedagoške akademije u Zagebu. Svoje brojne knjige uglavnom sam likovno ilustrira, a godinama održava književne susrete i likovne radionice u dječjim vrtićima i školama. Osim literarnim, bavi se i likovnim stvaralaštvom kojeg je predstavio na ovoj zanimljivoj izložbi.
Slikati sam počeo 1971. godine, napominje Halovanić. Uzeo sam komad šperploče, crtaći blok, olovku i brisalo i jednog sunčanog dopodneva otišao na brdo iznad moje kuće do velike hrastove šume, ističe autor. Izabrao sam veliki hrast kao motiv i uhvatio se portretiranja. Očito se njegova snaga i stamenost tada prelila u moju dušu i evo, već desetke godina, iz moje ruke grana se veliko stablo puno slika i crteža. Rađale su se slike i crteži kojI povezuje moj specifični način izražavanja, gdje najčešće dominira ljudski lik, odnosno volumen glave i ruku s tek naznačenim volumenom torza. U tim elementima skriven je karakter stava ili radnje pa čak i psihološkog stanja neke individue.
Osim toga, u mojim slikama i crtežima dominira crta koja svojim napetim i razigranim kretanjem rađa volumene što se međusobnim odnosima ističu i prožimaju na plohi platna, kartona i papira. Crta koja nezadrživo juri plohom uvijek je napeta i zakrivljena odražavajući tako snagu, karakter i dinamiku mikrosvijeta i cijelog univerzuma.
Slike i crteži nastaju spontano i na neki način zrcale bezgranični svijet podsvijesti i sna u kome se krije i naša stvarnost. Tamna pozadina na slikama ističe boje u kojima često pulsira snaga sunca što se nečujno pretače u likove, listove, grane i stabla, tkajući radost, sreću i život. Nadam se da će ova igra pronaći put do vašeg srca i da će trajati još dugo, dugo, poručio je Halovanić.
