Ovim putem izražavamo duboku sućut obiteljima, učenicima, djelatnicima škole, prijateljima, sugrađanima i svima koji su pogođeni neizmjernom tragedijom koja se dogodila u OŠ Prečko, navode iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
Ovakvi nenadani i teški događaji ostavljaju trag i na one koji nisu izravno uključeni ili nisu dio zajednice gdje se tragedija zbila, osobito na one koji se mogu poistovjetiti sa žrtvama – bilo izravnim, bilo neizravnim. To su često djeca, mladi, roditelji i učitelji. Iako smo o sličnim tragedijama ranije čitali ili slušali u medijima, sada je to nešto što se dogodilo blizu nas, u našoj zajednici. Posve je prirodno da vas ovakav događaj duboko pogađa. Možda osjećate pojačanu tjeskobu, zabrinutost, napetost, tugu ili strah, ili vas preplavljuje osjećaj bespomoćnosti, a isto primjećujete i kod vaših bližnjih.
Posebnu pažnju treba posvetiti djeci i mladima. Oni su, više nego ikada do sada, izloženi raznim stresovima i pritiscima, a ovakve situacije čine ih još ranjivijima. Stoga je ključno pristupiti im s dodatnim razumijevanjem, empatijom i strpljenjem kako bi im se pružila potrebna podrška.
Kako razgovarati s djecom i mladima o ovakvim stresnim situacijama?
Velika je vjerojatnost da je vaše dijete već čulo ili će čuti vijesti o ovome događaju, bilo putem medija, koji su prepuni informacija, bilo kroz razgovore s vršnjacima. Važno je saznati što dijete zna ili je čulo, kako razumije situaciju i kako se nosi s informacijama koje ima. Razgovarajte s njima na način primjeren njihovoj dobi, pružajući podršku, umirenje i ohrabrenje. Ako niste sigurni kako pristupiti razgovoru, obratite se stručnjacima za savjet.
Iako takvi razgovori mogu biti izazovni, najvažnije je pokazati zanimanje i stvoriti prostor za dijalog. Ohrabrite dijete da postavlja pitanja te ga uvjerite da ste tu kako biste odgovorili na njegove brige i pružili mu oslonac. Iskren i otvoren razgovor, u kojem dijete ima priliku izraziti svoje misli i osjećaje, pomoći će vam da shvatite kako se ono nosi s događajem i postoje li strahovi ili brige koje trebate adresirati.
Važno je slušati više nego objašnjavati i naglasiti da su emocionalne reakcije poput tuge, straha ili zbunjenosti prirodne i dio ljudskog iskustva. Imajte na umu da ovo vrijedi i za vas – nitko, bez obzira na dob, nije imun na utjecaj ovakvih događaja.
Dok razgovarate s djetetom, naglasite da su ovakvi događaji iznimno rijetki te usmjerite pažnju na trenutačne emocije i misli. Kada objašnjavate što se dogodilo, držite se osnovnih činjenica i odgovarajte konkretno na pitanja koja dijete postavlja, bez nepotrebnog zadržavanja na detaljima.
Vjerojatno već imate vlastite načine suočavanja s teškim životnim situacijama, a ti isti mehanizmi mogu vam biti od pomoći i sada. Okružite se bliskim i dragim ljudima, te prema sebi budite suosjećajni, puni razumijevanja i nježnosti. Ipak, budite svjesni da se mogu pojaviti i neočekivani osjećaji poput lošeg raspoloženja, frustracije ili pojačanog opreza, kao i fizički simptomi povezani sa stresom, poput umora, razdražljivosti ili glavobolje.
Ovo je ujedno prilika da najmlađima u obitelji budete uzor u suočavanju s neugodnim emocijama. Pokažite im kako je normalno osjećati različite emocije te im pomozite da nauče zdrave načine za nošenje s njima.
Osim toga, zbog intenzivne medijske popraćenosti ove tragedije, korisno je ograničiti izloženost vijestima o ovom događaju. Prirodno je željeti biti informiran kako biste povratili osjećaj kontrole u nesigurnim trenucima, ali prekomjerna izloženost može povećati zabrinutost, tjeskobu i širenje straha. Obratite posebnu pažnju na informacije kojima su izložena djeca kako biste im mogli pomoći razumjeti i filtrirati senzacionalističke sadržaje. Uvođenje kratkih pauza od mobitela, televizije i drugih medija može vam pomoći da se ne osjećate preplavljeno i dodatno uzdrmano.
Još jednom izražavamo duboko žaljenje zbog izgubljenog mladog života i suosjećamo sa svima pogođenima ovom tragedijom. Pozivamo vas da budete oslonac jedni drugima te naglašavamo da se u svakom trenutku možete obratiti i stručnjacima za podršku.
Ako vam je potreban razgovor, možete se javiti na dolje navedene telefonske brojeve za pružanje psihološke pomoći:
Telefon za psihološku pomoć 01/48 28 888 | radnim danom od 10.00 do 22.00 sata
Hrabri telefon za djecu: 116 111
Hrabri telefon za mame i tate: 0800 0800
U sklopu KBC Zagreb djeluje CENTAR ZA KRIZNA STANJA I PREVENCIJU SUICIDA, gdje se može doći bez najave i uputnice, između 8 i 20 sati, ili nazvati telefonom 01 2376 470 od 0 do 24 sata.
Usluge zaštite mentalnog zdravlja možete dobiti i u županijskim zavodima za javno zdravstvo uz predočenje zdravstvene iskaznice (uputnica nije potrebna).
Njihove kontakte možete vidjeti na sljedećoj poveznici:
Adrese službi za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti županijskih zavoda za javno zdravstvo
