Badnjak, Badnji dan ili Badnja večer je naziv dana prije Božića u kršćanskom kalendaru. Taj dan tradicionalno se posti, kiti bor te pripremaju jela za naredne dane.
Pripreme za Božić nekada su kretale mnogo kasnije nego što je to običaj danas, kada su već dva mjeseca ranije trgovački centri prepuni božićnih ukrasa. Nekada se u Karlovcu na blagdan svetog Tome koji se slavi 21. prosinca, priređivao veliki sajam na koji su dolazili ljudi sa sela kako bi prodavali svoje proizvode te kupovali stvari koje na selu nisu mogli. Nakon tog dana, ljudi se više nisu udaljavali iz sela već su se pripremali za Badnjak i Božić.
– Na Badnjak se obično po nekim starim običajima prvo ustajala domaćica kuće koja je pripremala tijesto od kojeg su se kasnije radili kruh i kolači. Božićni kruh se uvijek radio od bijelog pšeničnog brašna, dok su se ostali kolači radili od mješavine, obično domaćeg brašna. Radile su se gibanice, kuglofi, makovnjača, orahnjača, koji su taj dan morali biti ispečeni kako bi bili svježi, a ranije su se znali spremati suhi kolači poput paprenjaka, medenjaka, objasnila je Nikolina Belančić Arki, kustosica Etnografskog odjela karlovačkog muzeja.
Nakon domaćice, ustajali bi se i drugi ukućani koji su se uključivali u rad oko kućanskih poslova.
– Obično se morala očistiti cijela kuća, dvorište, štale, kokošinjci, cijepala su se drva, sve je moralo biti čisto i spremljeno i pripremljeno da bi bilo dostatno za četiri dana. Nakon što se na Badnjak sve u kući pripremi i ukrasi, do blagdana svetog Ivana 27. prosinca, nije se smjelo ništa mijenjati nego je u kućama moralo biti tako kako se pripremilo.
Na Badnjak se nekada obavezno postilo, a često se znalo dogoditi da navečer kad padne mrak i kada se obave svi kućanski poslovi, ljudi prvi put sjednu za večeru i jednu posnu hranu. Obično se jeo kuhani grah ili grah salata te rezanci na suho koji su se kuhali u vodi u kojoj se spremao grah.
– Taj obrok je bio zajednički večernji i on je bio jako važan. Taj period kada se navečer svi ukućani skupe oko stola je bilo vrijeme kada domaćin kuće unosi u kuću božić, koji je pripremio ranije popodne, a taj božić je značio da on sa sobom nosi naramak slame. Netko od njegovih pomagača, obično domaćica išla je s njim i nosila božićni kruh, unijela svijeću i zdjelo sa zrnjem. Domaćin bi ušao u kuću, pozdravio bi sve sa hvaljen Isus i Marija, odgovorili bi mu navike, a onda je obično izrekao neki blagoslov koji se odnosi na blagoslov ljudi u kući, da ljetina bude rodna, da kokoši dobro nesu, da se krave otele, koze ojare, da ukućani budu zdravi i da im godina bude plodna, dodala je Nikolina.
Nakon blagoslova kuće, ukućani su postavljali stol na kojem se nalazio božićni kruh, svijeća, pšenica te hrana. Nakon objeda, svi ljudi iz sela bi u povorci kretali na ponoćku, noseći baklju i pjevajući božićne pjesme. Na Božićno jutro na stolu je bilo svega u izobilju, a ljudi su opet odlazili u crkvu na misu, nakon čega bi se, u opuštenom raspoloženju čekao gost, prvi čestitar koji je na Božić dolazio u kuću.
