Nekad godinama najbolji sportaš grada Karlovca i Karlovačke županije kao atletičar, a danas uspješan fizioterapeut koji pokreće novu sportsku priču u rodnom gradu. Iako je bio dijelom reprezentacije i član Atletskog kluba Karlovac nizavši brojne vrhunske rezultate, odlučio je posvetiti se fizioterapiji. Igrom slučaja gotovo tri godine radio je u HNK Gorica. Dijelio je svlačionicu s prvoligaškim igračima, stekao brojna prijateljstva i doživio sve čari Supersport lige.
– To je definitivno jedno jako dobro iskustvo, pogotovo za mlade ljude i svim fizioterapeutima da idu time putem, ili raditi ili volontirati na bilo koji način. Lijepo je bilo raditi s profesionalnim sportašima. Mislim da dobijete puno iskustva. Jako puno se radi. Lijepo je. Vikendom idete na utakmice. Kao mali sam gledao to na tv-u, a sad ste tamo. Navijači se deru, a igrače koje sam gledao dok sam bio mali kao što su Maloča i Erca, sad su tu sa mnom. Ono, traže mene pomoć i jednostavno je to tako dobro iskustvo. Naučite da su i oni samo ljudi, otkriva Ivan.
Za atletiku kaže da mu je donijela jedan predivan period u životu, ali ne žali što je okrenuo novi list. Nije siguran da bi kao atletičar mogao napraviti nešto više dok kao fizioterapeut ima puno veće i raznolike mogućnosti.
– Kad sam krenuo stažirati, onda sam pokušavao kombinirati posao i atletiku što je bilo nemoguće. Čak preko tjedna možeš ti trenirati i kombinirati, ali nemaš svježinu za vikend. U atletici je to problem. Trčao sam 800 metara i imaš svojih dvije minute ispod pa moraš biti 100% spreman. Ako dođem na natjecanje, razmišljao sam “Joj, sutra mi je prva smjena!” i nema od toga ništa. Noge su teške, a moj posao je stojeći. Ti moraš stajati, hodati i puno radiš. Na kraju krajeva, vježbaš s tim pacijentima s kojima radiš. Teško je bilo to kombinirati. Probao sam godinu i pola dana. Kad sam dobio poziv za Goricu, onda je tek bilo nemoguće. Oni imaju vikendom utakmice, a ja natjecanja. Oni imaju pripreme dva tjedna, a ja moram ići s njima i tako.
Fizioterapeuti najviše vremena provode s igračima stoga ne čudi činjenica da je u Gorici osjetio ne samo velik prijateljski nego i pravi nogometno – obiteljski duh. S druge strane, Katić tvrdi da je naučio puno više nego da radi u nekoj bolnici.
– Radiš ultrazvuk strujom i imaš drugačiji mehanizam. Trebam spremiti čovjeka da on od ozljede gdje šepa ili ne može pomaknuti dio tijela, u što kraćem vremenu dođe do potpune spremnosti. Dosta sam tu naučio. Pogotovo zbog ljudi koji su tad bili u klubu, koji su mi pomagali i gurali me gore. S druge strane, Gorica mi je dopustila edukacije. Recimo, Kalternborn je škola koja traje devet godina. Imaš 18 stupnjeva i želiš ih sve. Svaki stupanj ti traje po šest dana i sad da ti radiš kod nekog privatnika, vjerojatno bi ti rekao da možeš ići, ali to moraš nadoknaditi. Gorica tu nije stvarala problem. Rekao bih da mi je to i to za mjesec dana, a oni su mi rekli da idem. Na kraju krajeva, shvatili su da je i njima to od koristi da se educiram. Bili su fer i korektni.
Iako je završio svoj put u Gorici, u gradu na četiri rijeke započinje jednu posebnu priču. Otvara svoj obrt i posvetit će se u potpunosti fizioterapiji, svojim sugrađanima i pacijentima.
– Cilj mi je raditi tretmane. Bit će tu i masaže i compex. Kupit ću tecar. To je radiofrekventna terapija. Ona dubinski zagrijava tkiva. Dobra je za kronične probleme. Imam i malu sobicu za demonstraciju vježbi. Radit ću tretmane i taj oporavak koji sam i radio. Meni je bitno kad meni netko dođe i kaže da ga boli nešto, da se to uspije riješiti.
Kod kuće je ipak najljepše, navodi Katić. Upoznat je s potrebama Karlovčana i uvjeren je da im može ponuditi rješenje u bilo kojem trenutku. Atletika i nogomet zauvijek će biti dijelom njegove karijere, a kako tvrdi, nikad ne znaš što donosi novo jutro. Cjelokupan razgovor s ovim mladim i perspektivnim fizioterapeutom pogledajte u emisiji „Sportski pregled“ na našem YouTube kanalu.
