Dana 22. svibnja 2025., na jedom mrežnom portalu objavljen je članak Halo, jel to Franja? Poseban telefon kojim su Tuđman i Milošević krojili Balkan u kojem se nalazi navod da je predsjednik Tuđman u svom uredu imao crni telefon za direktnu telefonsku vezu s Miloševićem.
Tim ATENE iz navedenog članka definirao je tvrdnju za provjeru – Tuđman i Milošević imali su izravnu telefonsku liniju putem crnog telefona instaliranog u uredu predsjednika Tuđmana.
Analiza ovog slučaja napravljena je zato što sporna tvrdnja može utjecati na stvaranje predodžbe kod čitatelja da su se predsjednici Tuđman i Milošević dogovarali o ratnim aktivnostima tijekom krvavog raspada Jugoslavije, da su time suodgovorni za sva ratna ljudska stradanja i razaranja čime se dovodi u pitanje i sama bit obrambenog Domovinskog rata za slobodu i neovisnost Republike Hrvatske.
-Istovremeno je ovu izjavu potrebno provjeriti i iz pozicije tada novoizabranog predsjednika Stjepana Mesića koji potencijalno lažno optužuje svog prethodnika prvog predsjednika Republike Hrvatske dr. Franju Tuđmana. Sporna tvrdnja također može imati negativan utjecaj na predodžbu o profesionalnosti hrvatskih službi koje su radile na protuizvještajnoj, fizičkoj i tehničkoj zaštiti ureda predsjednika Tuđmana te općenito funkcioniranja samog ureda i njegovih djelatnika. Takve aktivnosti spadaju u domenu obrane i vojne sposobnosti, obavještajnih operacija, diplomacije i međunarodnih odnosa te informacijske sigurnosti.
U svrhu analize zatražene su izjave od osoba izravno uključenih u instalaciju i održavanje komunikacijskih uređaja u Uredu predsjednika Tuđmana, osoba koje su za potrebe djelovanja Ureda Predsjednika Republike uspostavljale telefonske pozive, osobe koje su ga svakodnevno štitile i bile s njim te osobe koje su kroz razne funkcije radile u Uredu, svakodnevno surađivali s predsjednikom Tuđmanom i predstavljale ga prema van. Njihove izjave autorizirane putem e-pošte nalaze se u arhivu Instituta za istraživanje hibridnih sukoba te su prema potrebi dostupne na uvid. Neke od tih osoba dolaze iz sigurnosno-obavještajnih krugova. Zbog osobne zaštite kao i odredbi GDPR-a njihove adrese e-pošte su redigirane. Jedan od bivših visoko pozicioniranih djelatnika HIS-a s izravnim pristupom informacijama, pristao je na davanje izjave pod uvjetom potpune anonimnosti. Iako u provjeravanju činjenica, kao i u znanosti, anonimnost nije metodološki ispravna jer onemogućava provjerljivost, moguće je napraviti iznimku ako su osoba i njezina izjava od iznimne važnosti za utvrđivanje istine, a postoje opravdani razlozi za anonimnost. Zbog toga smo izjavu anonimne osobe uvrstili u ovu analizu, a samu osobu nazvali smo Osoba A. Autori analize osobno poznaju Osobu A i osobno su s njom razgovarali. Postoji i autorizirana izjava Osobe A koju je na zahtjev moguće pokazati Agenciji za elektroničke medije uz prethodno potpisivanje izjave o povjerljivosti, navodi se na stranicama projekta ATENA.
Analiza tvrdnje
Tvrdnju da su Tuđman i Milošević imali izravno uspostavljenu telefonsku liniju putem crnog telefona prvi je u javnost plasirao Stjepan Mesić u ožujku 2000. Mesić je nakon izjave novinare pustio u svoj kabinet i pokazivao im „veliki crni telefonski aparat“ rekavši da ih je zanimalo čemu služe svi ti telefonski aparati i jedino nisu znali za što služi taj telefon pa su onda postojanje izravne linije s Miloševićem otkrili djelatnici HIS-a. Također je rekao da se s tog telefona ne može više zvati jer je nestala kartica koja se u njega umetala, a pretpostavlja se da ga nitko nije koristio nakon smrti dr. Tuđmana te da će komisija koja pregledava Tuđmanove sefove s dokumentima ovih dana provjeriti postoje li stenogrami razgovora između Tuđmana i Miloševića, odnosno bilo kakav trag o njihovom posebnom telefonskom kontaktu. Mesić je kasnije ponavljao tu priču.
Da bi se utvrdilo je li priča o postojanju crnog telefona s izravnom linijom između predsjednika Tuđmana i Miloševića točna ili netočna, treba utvrditi je li takav telefon postojao u uredu predsjednika Tuđmana, je li linija bila tehnički ispravna te je li riječ o izravnom, privilegiranom kanalu komunikacije. To se može pokušati utvrditi analizom dokumentacije i svjedočanstava suvremenika koji su u to vrijeme bili bliski Uredu predsjednika Tuđmana i onih povezanih s navodnim postojanjem crnog telefona u njemu. Postojanje dokumentacije iz koje bi se moglo utvrditi postojanje i namjena takvog telefona trenutno nije poznato. Preostaju svjedočanstva koja se mogu podijeliti u dvije skupine: osobe koje potvrđuju Mesićevu tvrdnju i osobe koje ju negiraju. Budući da se o ovoj temi teoretski svatko može izjašnjavati, neovisno o ulozi i upućenosti, same izjave nisu dovoljne za utvrđivanje točnosti ili netočnosti tvrdnje. One mogu biti istinite, neistinite, nepotpune ili proizašle iz nepreciznog i fragmentarnog sjećanja.
Zbog toga je u procjeni njihove vjerodostojnosti ključna relevantnost osoba koje se o tome izjašnjavaju, odnosno koliko su bile blizu predsjedniku Tuđmanu i njegovu uredu u promatranom razdoblju, jesu li imale pristup prostoru gdje bi se taj telefon nalazio te kakvu su funkciju i odgovornost imale. Dodatni čimbenik za procjenu vjerodostojnosti jest postojanje određenog motiva, na primjer političkog ili osobnog, za potvrđivanje ili negiranje Mesićeve tvrdnje. Moguće motive teško je pouzdano utvrditi, osim ako ih osoba izričito ne navede i ako postoji razlog da joj se u tom smislu vjeruje. Zbog toga se ova analiza ne bavi pretpostavkama o nečijoj motivaciji, nego se ograničava na prikaz izjava relevantnih osoba i njihovo međusobno suprotstavljanje. Bitan je detalj i to što u izjavama dolazi do spominjanja različitih telefona u različita vremena. Citati izjava koje u medijima potvrđuju, ali i negiraju Mesićevu izjavu dostupne su na stranicama ATENE.
Postojanje crnog telefona u uredu predsjednika Tuđmana
Osnovno je pitanje je li u uredu predsjednika Tuđmana postojao crni telefon između 25. ožujka 1991. kada su Tuđman i Milošević održali sastanak u Karađorđevu i sredine 1993. kada su u Ured predsjednika stigli američki Motorola „crni“ telefoni za potrebe štićenog komuniciranja. Budući su u prvoj polovici devedesetih razni hrvatski dužnosnici u raznim državnim institucijama imali crne telefone koji su imali mogućnost povjerljivih razgovora, bitno je utvrditi :
a) Koji je model ili modele telefona predsjednik Tuđman imao na stolu 1991.-1993.?
b) Tko ih je instalirao?
c) U kojem se uredu nalazio crni telefon budući da je predsjednik Tuđman promijenio tri uredske lokacije?
d) Je li isti telefon s izravnom vezom prema Tuđmanu nađen u Miloševićevu uredu?
Model telefona
Izjavu o modelu telefona dao je ravnatelj HIS-a Ozren Žunec:
Riječ je o kripto telefonu Philips pnvx 2017 koji može raditi u nezaštićenu modu gdje se ponaša kao običan telefonski uređaj i može se upotrijebiti za komunikaciju prema bilo kojem telefonskom pretplatniku, a priključuje se na standardnu analognu telefonsku paricu, odnosno nije nužna tzv. direktna ili vruća linija. Da bi se prešlo u zaštićeni mod potrebno je ostvariti vezu s uređajem istog tipa. Oba uređaja moraju imati uprogramirane iste šifre i umetnute čip kartice koje im dopuštaju inicijalizaciju kriptirane komunikacije.
Dakle, Mesić je pokazivao na telefon marke Philips. Gordan Akrap, bivši načelnik operativne uprave HIS-a, izjavio je u svrhu ove analize da je hrvatska obavještajna zajednica, sredinom 1993. dobila iz SAD-a oko 80 komada crnih telefona marke Motorola, vjerojatno model SECTEL 9600, za potrebe štićenog/tajnog komuniciranja. Neki od tih telefona postavljeni su i stavljeni u funkciju i u ured predsjednika Tuđmana. Telefoni su radili na kodirani ključ, a ne na karticu. Pored predsjednika Tuđmana i nekolicine njegovih najbližih suradnika u Uredu predsjednika, imali su ih premijer, državni ministri, načelnik glavnog stožera, zapovjednici rodova i grana, zapovjednici zbornih područja, šefovi službi, šefovi operativa službi i neki veleposlanici.
Vesna Škare Ožbolt nakon Mesićeve objave o postojanju crnog telefona dala je izjavu da „u Hrvatskoj postoji takvih 20-ak telefona i imaju ga, uz Predsjednika, državni ministri, premijer, predsjednik Sabora, šef HIS-a i svi važniji veleposlanici Hrvatske u stranim državama“ te da ga je predsjednik Tuđman koristio „za iznimno povjerljive razgovore s premijerom i veleposlanicima, a isti aparat postoji i u nekadašnjoj sobi Hrvoja Šarinića“. Rekla je i da „ne postoji nikakva kartica, nego da ‘crni telefon’ ima svoj ključ, odnosno kod pomoću kojeg se pročišćava linija“. Škare-Ožbolt također pretpostavlja da je „u telefonu među mnogim telefonskim brojevima memoriran broj ureda srbijanskog predsjednika te sumnja da su oni koji su pregledavali podatke Miloševićev broj zamijenili s brojem hrvatskog veleposlanstva u Beogradu. Memorirani brojevi mogu se iščitati bez obzira na ključ koji služi isključivo za osiguranje razgovora od prisluškivanja“. Ova izjava Škare Ožbolt iz 2000. o karakteristikama telefona i tko ga je sve koristio podudara se s Akrapovom izjavom iz 2025. danom povodom istraživanja ovog slučaja. No postoji razlika u karakteristikama telefona. Philips PNVX-2017 koristio je pametnu karticu s čipom i pripadajući PIN koji su umetanjem u uređaj omogućavali korištenje kriptografske zaštite razgovora [12]. Motorola SECTEL 9600 koristila je fizički ključ koji je umetanjem u telefon također omogućavao korištenje kriptografske zaštite razgovora [13]. Ova razlika upućuje na to da Mesić misli na Philips, a Škare Ožbolt i Akrap na Motorolu. Prema dostupnim podacima o telefonu Philips PNVX, isti je proizveden u Nizozemskoj i u početku je služio za potrebe oružanih snaga Nizozemske i NATO-a. Nakon toga Philips je odlučio proširiti tržište i na druge državne službe, a po licenci su ga proizvodile još i Njemačka i Austrija. Stoga je izgledno da su ciljani korisnici bili i izvan uobičajenih nizozemskih i NATO struktura, ali unutar savezničkih država. Mogućnost, iako teoretska, da su bar dva takva uređaja dospjela u Srbiju 1991. godine ne može se isključiti. Međutim, s obzirom na tadašnje sigurnosne okolnosti i ograničene informacije o njegovoj distribuciji u tom razdoblju, uporaba takvog uređaja za izravnu i povjerljivu komunikaciju između predsjednika Hrvatske i Srbije ne može se potvrditi bez dodatnih dokaza.
Daljnju analizu pročitajte na ovome linku.
Izvor: Projekt ATENA
Projekt ATENA (Analiza Točnosti mEdijskih NApisa) pokrenut je na prijedlog udruge Institut za istraživanje hibridnih sukoba koja se dugi niz godina, kao udruga ali i njeni članovi a pojedinačnoj razini, bore protiv neistina koje se plasiraju u hrvatski medijski prostor. Institut sukladno utvrđenim ciljevima djeluje na području demokratske političke kulture i međunarodne suradnje. Institut, u skladu s motom Zagrebačkog sigurnosnog foruma – Jačanje Demokracije, zaštita Sloboda i Društva, te s ciljem suzbijanja protudemokratskih i destruktivnih djelovanja, aktivno radi na procesima prepoznavanja protuobavijesti koje utječu na hrvatski medijski prostor. To se planira i provodi tako što se pristupa i promiče znanstvena, stručna, objektivna i neovisna analiza.
