U svijetu u kojem matematika mnogima zadaje glavobolje, jedan učenik iz Karlovca pokazuje kako ona može biti igra, izazov i strast. Sergej Starešinčić, učenik generacije Osnovne škole Mahično, iza sebe već ima niz iznimnih rezultata na državnim i međunarodnim natjecanjima. Razgovarali smo s njim o njegovom putu, motivaciji i ljubavi prema znanju.
Kada si prvi put shvatio da imaš talent za matematiku i informatiku?
Mislim da to nije isto kao i zavoljeti nešto. Ja sam matematiku oduvijek volio, ali možda sam tek u trećem razredu shvatio da imam talent, kad sam se natjecao s učenicima starijima od sebe i pobijedio.
Što te najviše privlači kod matematike?
Matematika ima više područja, a u školi se rade samo neka. Meni je najdraža kombinatorika jer je svaki zadatak drugačiji. Nema ponavljanja istih obrazaca kao u nekim drugim područjima.
A informatika?
U informatici mi je zanimljivo otkrivanje rješenja, slično kao u matematici. Volim i “debuggirati” kod, ali najdraži mi je trenutak kada shvatim kako riješiti problem.
Već u petom razredu postao si državni prvak. Sjećaš li se tog trenutka?
Ne sjećam se baš osjećaja. Rezultati dođu i vidiš gdje si, nema nekog posebnog proglašenja kao što ljudi možda zamišljaju.
Kako se pripremaš za natjecanja?
Najvažnije je rješavati dobre zadatke. Ako zadaci nisu kvalitetni, priprema neće biti dobra. To je kao nogomet bez lopte – nema smisla.
Je li bilo trenutaka kada ti je bilo teško ili kada si htio odustati?
Najteže se nekad natjerati da počneš raditi. Ali kad kreneš, ide lakše. Uvijek treba i motivacija i pravi zadaci.
Koje ti je natjecanje bilo najzanimljivije?
Meni je najdraže državno iz kemije, iako nema veze s matematikom.
Kako doživljavaš to što predstavljaš Hrvatsku na međunarodnim natjecanjima?
Iskreno, ne razmišljam o tome na taj način. Za mene je to samo još jedno natjecanje, kao i svako drugo.
Postoji li neki zadatak koji ti je posebno ostao u sjećanju?
Da, jedan geometrijski zadatak iz šestog razreda. Bio je jako težak i samo ga je par učenika riješilo. Takvi zadaci pokažu koliko je matematika zapravo zanimljiva.
Tvoji mentori kažu da si skroman. Kako ostaješ takav uz sve uspjehe?
Ne razmišljam o tome kao o nekom velikom uspjehu. Uvijek ima prostora za napredak, a i svi griješimo – nekad i u najjednostavnijim stvarima.
Kako provodiš vrijeme izvan učenja?
Nema tu ništa posebno – kao i svi drugi, samo malo više vremena provedem rješavajući zadatke.
Što bi poručio učenicima koji se boje otići na natjecanja?
Uvijek je bolje ići na natjecanje nego biti u školi. Ako se dobro pripremiš, možeš naučiti puno i još se dobro provesti.
