U Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu misnim slavljem obilježena je 52. obljetnica posvete Bazilike svetog Josipa. Propovijed je održao preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, koji je posebno govorio o zajedništvu, pripadnosti, vjeri i povezanosti Dubovčaka sa svojim korijenima.
Rektor Nacionalnog svetišta svetog Josipa mons. Antun Sente istaknuo je kako Svetište privlači sve veći broj hodočasnika iz Hrvatske, ali i cijelog svijeta. Prošle godine zabilježeno ih je više od 100 tisuća, dok bi ove godine njihov broj, prema njegovim riječima, mogao dosegnuti 150 tisuća.
– Prošle godine smo zabilježili preko sto tisuća, a ove godine vjerojatno će to biti i sto pedeset tisuća hodočasnika koji ovdje dolaze. Jučer smo ovdje ugostili hodočasnike iz Teksasa, a sutra isto dolazi jedna hodočasnička skupina, kazao je mons. Sente.
Najavio je i nove planove vezane uz Svetište. Iduće godine obilježit će se 340. obljetnica izbora svetog Josipa za zaštitnika Hrvatskog Kraljevstva te 40. obljetnica otkako je crkva uzdignuta na čast Nacionalnog svetišta. Među planovima je izrada zlatne aureole iznad glava svetog Josipa, Isusa i Marije, ali i uređenje Džovija u hodočasnički dom, uz očuvanje njegova prepoznatljivog dubovačkog karaktera.
U propovijedi je preč. Matija Pavlaković podsjetio kako je upravo 15. rujna prije 52 godine kardinal Franjo Šeper posvetio ovu crkvu svetom Josipu te naglasio da posveta crkve predstavlja mnogo više od blagoslova same građevine.
– Posvetiti crkvu znači jedan prostor zauvijek odvojiti za Boga i za čovjeka koji tog istog Boga traži. I od toga trenutka ovo više nisu samo beton, kamen, drvo, staklo, klupe i krov. Ovo postaje dom, poručio je Pavlaković.
Posebno se osvrnuo na Dubovac i Dubovčake, među kojima su na misnom slavlju bili i članovi Dubovčaka 50+. Istaknuo je kako ljudi s godinama sve više postaju svjesni važnosti mjesta iz kojih su krenuli, ljudi s kojima su odrastali i uspomena koje ih vežu uz rodni kraj.
– Mnogi su Dubovčaki otišli po Hrvatskoj i svijetu, no rekao bih da postoji nešto neobično s ovim našim kvartom. Možeš ti otići iz Dubovca, ali Dubovac nekako teško ode iz tebe. I zato su dragocijena ova okupljanja, ne zato da bismo živjeli u prošlosti, nego zato da ne zaboravimo odakle smo krenuli i kome pripadamo, kazao je Pavlaković.
Nakon misnog slavlja zajedništvo je nastavljeno druženjem kod Đovija, čije je uređenje jedan od sljedećih planova Svetišta. Želja je taj prostor pretvoriti u hodočasnički dom, ali pritom sačuvati njegov stari dubovački štih i pečat.
