U Gradskom kazalištu Zorin dom u Karlovcu 7. studenoga premijerno je izvedena LUBENICA, predstava autora i redatelja Boruta Šeparovića nastala u koprodukciji umjetničkog kolektiva MONTAŽSTROJ i Gradskog kazališta Zorin dom.
U fokusu su mladi ljudi koji pokušavaju zadržati svoju svakodnevicu dok im se slike razaranja neprestano vraćaju u digitalni prostor i razgovore. Izlasci, glazba, odmor i druženje odvijaju se usporedno s vijestima o nasilju. Kako živjeti s onime što gledamo? Što se događa kada se suosjećanje sudari s vlastitom udobnošću i željom da barem nakratko odmaknemo od teških prizora? Predstava propituje što mogu postići svakodnevne geste poput dijeljenja snimki, potpisivanja peticija ili odluke o tome što kupujemo. Mogu li potaknuti djelovanje ili nam ponekad pružaju osjećaj da smo učinili dovoljno?
LUBENICA je postdramska predstava u dva dijela koja povezuje glumačku izvedbu, dokumentarne materijale, glazbu i video te preuzima formate pub-kviza, Eurosonga i objava na društvenim mrežama. Prvi dio polazi od pitanja kako iz hrvatskog političkog i društvenog konteksta gledamo Palestinu, kojim je slikama pokušavamo razumjeti i koliko su naši pogledi oblikovani stereotipima, dehumanizacijom Arapa i muslimana, strahom od optužbi za antisemitizam te željom da izbjegnemo suočavanje s onime što se događa. U taj odnos ulaze i hrvatska povijesna iskustva, političke podjele i obiteljska sjećanja, ali i pitanje s kime se poistovjećujemo, čiju patnju prepoznajemo i kako opravdavamo vlastitu šutnju.
Drugi dio predstave donosi dokumentarnu rekonstrukciju zločina koji su pripadnici izraelske vojske počinili 1949. godine na vojnom položaju Nirim. Polazište je istraživački članak Aviva Lavieja i Moshea Goralija „Smatrao sam shodnim ukloniti je sa svijeta”, objavljen u Haaretzu 29. listopada 2003. Kamera približava detalje scenske radnje i određuje što ostaje izvan kadra. Nakon rekonstrukcije, prizori iz prvog dijela, oslonjeni na hrvatsku svakodnevicu, dobivaju drukčije značenje: popularna kultura i medijski sadržaji otkrivaju svoju ulogu u normalizaciji nasilja.
– Mislim da se možemo naviknuti na gledanje, a da nas ono što gledamo i dalje užasava. Problem je što se s vremenom možemo naviknuti i na činjenicu da naš užas ništa ne mijenja. Vidjeli smo, zgrozili se, podijelili snimku, a sljedećeg dana gledamo novu. Iz tog ponavljanja može nastati osjećaj nemoći, a onda i cinizam, kaže Borut Šeparović.
O nastanku predstave dodaje: – Pokrenulo me pitanje kako nastaviti raditi svoj posao dok gledam genocid. Odgovor koji mogu dati jest predstava: okupiti ljude, istražiti materijale i pokušati proizvesti događaj u kojem će ono što znamo na neko vrijeme postati nemoguće odložiti.
Naslov predstave nosi višestruko značenje. Lubenica svojim bojama podsjeća na palestinsku zastavu i prepoznatljiv je simbol solidarnosti s Palestinom, no istodobno pripada običnom životu, ljetu i hrani koju dijelimo. Taj spoj svakodnevnog predmeta i političkog značenja polazište je za pitanje koliko smo spremni dopustiti da nas ono što znamo doista obveže. Temeljno pitanje predstave tako nije samo što mislimo o Palestini, nego što činimo s onim što već znamo.
Igraju: Petra Cicvarić, Andro Damiš, Dora Dimić Rakar, Jakov Jozić, Nino Pavleković, Nina Spasović, Bernard Tomić, Asja Vidović i Andrija Žunac.
Dramaturgija: Filip Rutić i Ivana Vuković. Scenografija: Borut Šeparović. Kostimografija: Desanka Janković. Songovi, izbor glazbe i zvuk uz generativnu AI obradu: MONTAŽSTROJ. Video, multimedija i AI programiranje: Konrad Mulvaj i AI. Upravljanje videom i dronom uživo: Konrad Mulvaj. Asistent za multimediju i video: Dario Stojčević. Suradnica za scenski pokret: Roberta Milevoj. Oblikovanje svjetla: Anton Modrušan. Inspicijent: Nikola Belavić. Suradnice u istraživanju pokreta: Martina Tomić, Anna Javoran i Jana Božić. Fotografije: Jelena Janković.
Repriza: petak, 20. studenoga u 20 sati, Gradsko kazalište Zorin dom, Karlovac.
FOTO: Jelena Janković i Filip Granić
