Znamo li uopće kako velike kompanije dolaze do naših informacija? Što se događa kada ostavljamo kometare na društvenim mrežama? Je li bitno koje stranice gledamo i koliko? Sve ovo je dio našeg digitalnog otiska.
–Digitalni otisak je svaka radnja, interakcija čovjeka uporabom elektroničkih uređaja gdje čovjek vrši unos podataka putem tih medija, objasnio je Dražen Klokočki, voditelj krim obavještajnog odjela PU Karlovačke.
Digitalni otisci mogu biti aktivni i pasivni. Aktivni digitalni otisak stvaramo ostavljajući podatke na internetu kod prijavljivanja na društvene mreže, pri online plaćanjima ili kada objavljujemo fotografije i komentare. Pasivni digitalni otisak čine podaci koji se prikupljaju uglavnom bez našeg znanja. Podaci o tome koliko često posjećujemo neku stranicu, kakvu glazbu slušamo, za kakav sadržaj pokazujemo zanimanje na društvenim mrežama i koje pojmove pretražujemo.
–Ljudi svašta komentiraju i to ostaje upisano te se može koristiti protiv njih, kaže Klokočki.
Podatke o navikama i aktivnostima korisnika internetskih stranica i aplikacija prikupljaju (s pomoću kolačića) tvrtke koje iza njih stoje. Pojedine stranice osobne podatke svojih korisnika dijele sa stotinama, pa i tisućama partnera. Tvrtke koje prikupljaju takve podatke mogu zatim, prateći kako pojedini korisnik
–Digitalni otisak se ne može potpuno izbrisati. Djelomično da, ali u potpunosti ne. Prije sedam godina je predavač iz Google-a rekao da se može, ali potrebna je dogina dana i svaki dan osam sati rada na tome da se izbriše. Danas je potpuno nemoguće izbrisati digitalni otisak, upozorava Klokočki.
Digitalni otisak moguće je smanjiti reguliranjem Cookies-a, podešavanjem profila i brisanjem računa na određenim stranicama no svi ti podatci već su spremljeni na raznim serverima te nikada neće biti u potpunosti izbrisani.
