Ove se nedjelje u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu proslavila Cvjetnica, dan koji označava početak Velikog tjedna u kršćanskoj tradiciji.

To je zapravo najsnažnije liturgijsko slavlje u cijelog našoj liturgijskog godini tijekom čitavog tjedna. Na Cvjetnicu se sjećamo svečanog ulaska Krista u Jeruzalem gdje su ga ljudi prepoznali kao kralja, iskazali mu štovanje i vikali mu, klicali Hosana sinu Davidu blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. To je ono na početku svih misnih slavlja kada blagoslivljamo maslinove grančice, naime Isusovi suvremenici su pokidali palmine grančice i njima iskazivali štovanje. Mi ovdje nemamo palmi, barem ne u kontinentalnom dijelu Hrvatske, pa se onda koristimo maslinama ili drežnjekom, istaknuo je monsinjor Antun Sente. 

Kao i Isusovi suvremenici tada, današnji okupljeni vjernici također prizivaju Krista da dođe u njihovo vrijeme, njihovu ljudsku povijest i njihove živote.

Sljedeći čin jest slušanje Isusove muke gdje vidimo da ti ljudi su u samo pet dana potpuno promijenili, istina, vođeni ili nahuškani ili zavedeni vlastima. Jer su oni koji su Krista vidjeli problem i prijetnja. I okrenuli su taj narod koji ga je radosno pozdravljali i vrlo su brzo klicali raspi ga, raspi. To zapravo govori o nestalosti ljudskoga bića i kako se čovjek, ako ne razmišlja vlastitom glavom lako može preokrenuti, objasnio je mons. Sente.

Glavni dani Velikog tjedna koji su ispred nas su Veliki četvrtak (sjećanje na Kristovu posljednju večeru), Veliki petak (dan muke Kristove), Velika subota (dan Kristova počinka u grobu), te naravno Uskrs koji ove godine pada na 5. travnja.

Stoga mi isto na Cvjetnicu s jedne strane želimo Kristu klicati da dođe u naš život i slušati Isusovu muku ne bi li si onda posvijestili kako Bog pati zbog naših ljudskih grijeha. Da tako često i mi moramo prihvatiti križ i nositi ga ne bi li jednom s Kristom sudjelovali u slavi Uskrsnog jutra, zaključio je.