Članovi Molitvenih vjenčića Prečistoga Srca Josipova iz brojnih župa i zajednica iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Austrije i Švicarske okupili su se na svojem 10. nacionalnom susretu u Nacionalnom svetištu i bazilici svetog Josipa u Karlovcu.
Svečano misno slavlje predvodio je mons. dr. Nikola Eterović, nadbiskup i apostolski nuncij, u zajedništvu s mons. Antunom Senteom ml., rektorom Nacionalnog svetišta i bazilike svetog Josipa, fra Jurom Šarčevićem, OFMCap., povjerenikom za posvećeni život Zagrebačke nadbiskupije, te brojnim duhovnicima Molitvenih vjenčića.
U središtu homilije nadbiskupa Eterovića bile su dvije osobine svetoga Josipa: pravednost i šutnja koja se očituje u djelima ljubavi. Podsjetio je da evanđelja nisu zabilježila nijednu Josipovu riječ, ali svjedoče o njegovim brojnim djelima u službi Isusa i Marije. Upravo je zato Josip uzor svakom kršćaninu u življenju vjere i preuzimanju odgovornosti za povjerene mu osobe.
Tumačeći evanđeoski opis Josipa kao pravedna čovjeka, propovjednik je istaknuo da njegova pravednost nadilazi izvanjsko izvršavanje Zakona. Josip Božji zakon živi punim srcem. U trenutku dvojbe, kada doznaje da je Marija trudna, ne želi je izvrgnuti sramoti ni životnoj opasnosti. Nakon anđelove objave s vjerom prihvaća Božju volju te, nadvladavši osobne dvojbe, preuzima odgovornost za zaštitu Isusa i Marije.
„Sv. Josip nam daje zoran primjer kako i mi moramo biti pravedni: živjeti po Božjem zakonu, kojega je Isus Krist sintetizirao u Zakon ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu“, poručio je nadbiskup.
Pozvao je okupljene da u svjetlu Božjih zapovijedi preispitaju osobni i društveni život. Stavljanje Boga na prvo mjesto, istaknuo je, donosi manje nesloge, korupcije, krađe, zavisti, ogovaranja i lažnih optužbi, a više međusobnog poštovanja bračnih drugova, odgovornosti u odgoju djece, skrbi za siromašne i ljude na rubu društva te brige za zajednički dom svih ljudi.
Govoreći o Josipovoj šutnji, nadbiskup Eterović naglasio je njezinu djelatnost. Josip je u odlučujućim trenucima života Svete obitelji osiguravao zaštitu, uzdržavanje i odgoj, slušajući i slijedeći Božju volju. Od putovanja u Betlehem i bijega u Egipat do povratka u Nazaret, njegova je ljubav bila vidljiva u odgovornosti, radu i požrtvovnosti.
„U šutnji svetoga Josipa možemo otkriti ljepotu svakodnevnog služenja u okviru obitelji, u malim stvarima, koje obilježene ljubavlju postaju velike u ljudskim, ali posebno u Božjim očima“, istaknuo je propovjednik.
Josipovu šutnju opisao je kao izraz poniznosti i strpljenja, obavljanja dužnosti bez nervoze, vike, svađe, samoopravdavanja i traženja slave. Tu je poruku povezao sa suvremenim životom, u kojem mnoštvo zvukova, informacija i vijesti često odvlači pozornost od bitnoga. Podsjetivši koliko je teško provesti i nekoliko sati bez mobitela, naglasio je potrebu za trenucima tišine koji omogućuju unutarnji mir, susret s Bogom i bližnjima te duhovni rast. U naviještanju evanđelja, poručio je, osobito mjesto pripada svjedočanstvu života.
Nadbiskup je potom podsjetio na svetoga Josipa kao zaštitnika hrvatskoga naroda i sveopće Crkve. Spomenuo je njegov izbor za zaštitnika Hrvatske u Hrvatskom saboru 1687. godine, na prijedlog zagrebačkog biskupa Martina Borkovića, te proglašenje karlovačke crkve svetog Josipa Nacionalnim svetištem 1987. godine. Zahvalio je rektoru mons. Senteu na pozivu da zajedno s okupljenima moli za domovinu Hrvatsku i Katoličku Crkvu.
Govoreći o povezanosti svetoga Josipa s Drugim vatikanskim koncilom, podsjetio je na doprinos hrvatskih biskupa, osobito biskupa Petra Čule u uvrštavanju Josipova imena u Rimski kanon. Spomenuo je i misno slavlje na staroslavenskom jeziku koje je pred koncilskim ocima predvodio šibenski biskup Josip Arnerić. Pozvao je na prihvaćanje i življenje koncilskih odluka prema slovu i duhu dokumenata, u zajedništvu s Rimskim biskupom.
Istaknuo je i vrijednost očuvanja hrvatske staroslavenske i glagoljaške vjerske i kulturne baštine te doprinos Staroslavenskog instituta u Zagrebu, kojemu je izrazio potporu u nastavku njegove djelatnosti.
Homiliju je zaključio pozivom na molitvu za jačanje vjere, mir i jedinstvo Crkve i hrvatskoga naroda te mir u svijetu, osobito u Ukrajini i na Bliskom istoku. Okupljene je potaknuo i na molitvu za Svetoga Oca, završivši zazivom: „Sveti Josipe, vjerni čuvaru Svete Obitelji i Katoličke crkve, moli za nas, moli za hrvatski narod i za sve narode svijeta.“
Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor Župe Bezgrješnog Srca Marijina s Jordanovca u Zagrebu pod ravnanjem Nikoline Virgej Pintar, uz orguljsku pratnju Petre Hrvačić. Na završetku misnog slavlja nadbiskup Eterović blagoslovio je škapulare svetoga Josipa, koje ručno izrađuju sestre karmelićanke iz Brezovice. Prema prigodnom letku Nacionalnog svetišta i bazilike svetog Josipa, škapular izražava povjerenje u Josipov zagovor te nositelja podsjeća na molitvu, sakramentalni život i nasljedovanje njegove vjere, poniznosti i marljivosti.
Molitvom blagoslova zazvana je Božja pomoć da njegovi nositelji rastu u vjeri, čistoći srca i ljubavi, vjerno izvršavaju svoje dužnosti te mole za Crkvu, obitelji i hrvatski narod. U znak zahvalnosti za predvođenje slavlja nadbiskupu Eteroviću darovana je Plaketa Nacionalnog svetišta svetog Josipa, djelo umjetnice Lidije Maček Stanić. Na susret su pristigli članovi vjenčića iz Đurđevca, Koprivnice, Kupinca, Bestovja, Novaka i Rakitja, Samobora, Stupnika i Lučkog, Valture, Medulina, Rajeva Sela, Vođinaca, Županje, Čiova, Labina Gornjeg, Sesvetskih Sela, Sikirevaca, Velog Lošinja, Pleternice, Kuzmice, Gundinaca, Sesvetske Sopnice, Tomašice, Orahovice i Donje Stubice.
Pridružili su im se hodočasnici iz Domaljevca, Gajnica, Klinča Sela i Zdenčine, Umaga, Rovišća, Sesvetskog Kraljevca, zagrebačke Dubrave, karlovačkih župa svetog Martina u Hrnetiću i Sveta tri kralja, Kerestinca, Humca, župa blaženog Ivana Merza i Blažene Djevice Marije Žalosne u Španskom, Završja, Cetingrada, Štefanja, Međugorja, Cavtata, bjelovarskih župa svetog Antuna Padovanskog i svete Terezije Avilske, Zaboka, Ivanić-Grada, Brezovice, Bizovca i Virovitice. Sudjelovali su i članovi zajednice pri crkvi svetog Ivana apostola u Welsu te hrvatskih katoličkih misija iz Züricha i Beča.
Hodočasnički dan započeo je jutarnjim dočekom, a tijekom prijepodneva vjernici su imali prigodu pristupiti sakramentu pomirenja. Misnom slavlju prethodila je zajednička pobožnost svetom Josipu.
Nacionalno svetište i bazilika svetog Josipa za sve je hodočasnike osiguralo hodočasnički ručak, koji je bio prigoda za druženje i susrete članova različitih vjenčića. Susret je zaključen euharistijskim klanjanjem koje je predvodio vlč. Ivan Iviček, župni vikar u Nacionalnom svetištu i bazilici svetog Josipa.
FOTO: Josip Vuković, TEKST: Župa BDMS
