Osobe s invaliditetom često se susreću s nerazumijevanjem od strane osoba koje nemaju invaliditet. Denis Velimirović, predsjednik Udruge slijepih Karlovačke županije, inače slijepa osoba podijelio je s nama jedan neugodan susret koji je doživio kod javnog bilježnika. Smatra kako je sve posljedica neinformiranosti i needuciranosti osoblja koje radi u takvoj instituciji.
– To je bilo u Dugoj Resi, trebali smo bjanko zadužnicu ovjerenu, trebala nam je za projekt. Mi smo došli kod javnog bilježnika. Djelatnica me pitala jesam li slijep. Ja kažem jesam. Nastao je muk, ona je rekla da ne može izdati bjanko zadužnicu jer sam slijep. Bilo je sličnih ovakvih situacija, jednom su mi ranije rekli da sam pred zakonom nepismen. Nekako smo to razgovorom riješili. Dalje je funkcioniralo, ovdje to nije bio slučaj, nisu željeli ništa čuti više niti dati priliku. Inače javni bilježnik ispuni papire, moja videća pratnja mi pokaže gdje trebam potpisati, ja to učinim i to je to. Ako se oni boje da ću potpisati nešto što ne vidim pročitati ja mogu pomoću aplikacije na mobitelu pročitati taj tekst. Poanta je da slijepe osobe trebaju imati pravo na uslugu kao i sve druge osobe. Moj je problem hoću li ja nešto potpisati ili neću, rekao je Denis Velimirović.
Zakon nije problem, problem su ne educirani ljudi koji ne žele dati priliku niti za razgovor kamoli za nešto drugo, rekao je Velimirović i naveo dobar primjer. Kada sam išao izraditi osobnu, riješio sam sve iako osoba u prvom trenu nije znala određene stvari, istražila je malo i riješila.
