Okrugli stol o spomenicima antifašističkoj borbi; nije nužno da se svaki obnavlja

KARLOVAC – U nekim slulčajevima ostrašćeni i u zagrljaju ideologije stoje spomenici posvećeni antifašističkoj borbi, ipak nevezano s ideologijom sinoć je u Gradskom muzeju u Karlovcu održan okrugli stol na temu očuvanja i mogućnosti javnog korištenja takvih spomenika.

Okrugli stol odvija se u okviru partnerskog projekta “Naslijeđe bobre” kojem je tema očuvanje, obnavljanje komemorativne funkcije i mogućnost javnog korištenja spomenika. Partnerski projekt provode udruge KA-Matrix iz Karlovca te Škatula iz Rijeke, Monteparadiso iz Pule i Info-zona iz Splita. Realizira se kroz platformu Clubture, a uz potporu Ministarstva kulture RH i Grada Zagreba – gradskog ureda za kulturu, obazovanje i sport te Zaklade Kultura nova.


– Kroz projektne aktivnosti želi se propitati odnos spram spomeničke baštine, njihove raširenosti, pozicije i stanja te umjetničke, povijesne i praktične funkcije smomenika antifašističkoj borbi 20. stoljeća, rekao je Denis Mikšić iz udruge KA-Matrix.


Upravo se o toj temi sinoć razgovaralo bez dnevno političkih tonova, a kustos Galerije “Antuna Augustinčića” u Kalnjcu, povjesničar Davorin Vujčić, najveći autoritet za opus velikana hrvatskog kiparstva Vanje Radauša, autora spomenika antifašističkoj borbi u karlovačkom parku Šanac, predstavio je dosad neobjavljenu dokumentaciju o tome kako je mogao izgledati taj spomenik.


Inače, ta se dokumentacija čuva u Hrvatskom muzeju arhitekture u Zagrebu, a Vujčić smatra da je taj spomenik važan u skopu Radauševog opusa i u diskursku poslijeratne spomeničke plastike. Spomenik u Karlovcu također je važan i kao rad kipara Radauša te majstora arhitekture Drage Iblera. Prvi Iblerovi nacrti za spomenik u Karlovcu bili su siromašniji i konvencionalniji za razliku od spomenika koji je izveden 1955. godine.

Vujčić se sinoć dotako i očuvanja spomenika iz tog razdoblja u cijeloj Hrvatskoj.


– Situacija je poznata, neki su očuvani dok su neki uvelike devastirani. Njihova obnova zahtijeva jedan konsenzus i razgovor o tome koji će se obnavljati, rekao je dodavši kako nije nužno da se svaki obnavlja samo zato jer je postavljen nakon rata.


– Karlovački spomenik Vanje Radauša je jedan od onih koji zasužuju svoje mjesto u spomeničkoj plastici danas. Taj spomenik nije spomenik koji nosi poruku mržnje, on je specifičan po tome što ima svoj avers i revers, spomeničku herojsku frontu i zaleđe koje je doslovno u sjeni, zaključuje Vujčić.