Na današnji datum obilježava se Svjetski dan beskućnika. Dan je to kada se široj javnosti nastoji poslati poruka o problemu beskućništva – najekstremnijem obliku siromaštva i socijalne isključenosti. Posjetili smo karlovačko Prihvatilište za beskućnike i doznali kako izgleda život korisnika.

Prihvatilište za beskućnike u karlovačkom naselju Gaza uvijek je puno. Kapacitet je 20 ležajeva – za 17 muškaraca i tri žene. Najmlađi korisnik trenutno je 21-godišnji Mateo. “Nisam imao gdje, bio sam na ulici. S roditeljima nisam u dobrim odnosima, neko vrijeme sam bio podstanar, a onda je gazda prodavao stan pa sam morao van. Tako sam završio ovdje, u Centru za beskućnike. Dan provodimo radeći kada je lijepo vrijeme, uvijek ima nekog posla, evo sad baš proširujemo prostor u kojem boravimo tijekom dana. Kada je loše vrijeme, kao danas, razgovaramo, igramo šah, gledamo TV, družimo se. Posao je teško naći, teško je dobiti priliku i za razgovor za posao. Evo, za primjer, jednom sad već počeo raditi na jednom gradilištu, a kada je gazda došao riješiti papire da me prijavi, i doznao da mi je adresa ovdje, rekao mi je da više ne dolazim na posao, priča nam Mateo. Mateo ima plan završiti prekvalifikaciju za pomoćnog pekara i pokušati se zaposliti, a do tada će njegov dom biti Centar za beskućnike.

U prenoćište dolaze ljudi koji godinama spavaju po klupama u parkovima, napuštenim kućama i automobilima. Ljudi koji jedva preživljavaju, a jedini prihod su im kante za smeće. U ovih deset godina ovuda je prošao niz muškaraca i žena s različitim životnim pričama. Nema tipične priče, radi se o različitim ljudima, od 20 pa sve do 80-ak godina, koji su ovdje završili zbog nesretnog spleta okolnosti. Ipak, ima i priča sa sretnim završetkom. Ovo mjesto ne mora značiti posljednju stanicu s koje nema povratka, već ipak ima pozitivnih primjera resocijalizacije.

Karlovački centar za beskućnike osnovan je prije deset godina, a potrebe za njime, nažalost, sve su veće. “Centar se u biti sastoji od dva dijela – prihvatilišta gdje ljudi noće, i dnevnog boravka. Prihvatilište je gotovo uvijek popunjeno, često dolaze pitati imamo li koje mjesto više, ali evo kapacitet je takav kakav je. Zato nastojimo pomoći tim ljudima da nađu neki smještaj, zaposle se, da se vrate u život zajednice”, ispričao nam je Jurica Banić, koji je u Centru zadužen za školovanje korisnika. Nadu u bolje sutra budi projekt “Školovanjem protiv siromaštva” koji je nedavno prošao na natječaju Ministarstva socijalne politike, a kroz koji bi u iduće tri godine trebalo proći 75 beskućnika. Ideja je prekvalificirati ih kako bi lakše pronašli posao i vratili se u normalan život.