Tjedan cjeloživotnog učenja pod motom “Provježbaj mozak!”

I ove se godine Gradska knjižnica “Ivan Goran Kovačić” Karlovac uključuje u obilježavanje Tjedna cjeloživotnog učenja. U okviru 15. Tjedna po redu, koji traje do 3. listopada pod motom “Provježbaj mozak!”, na Odjelu za djecu predškolskog uzrasta sutra, 29. rujna, održat će se dvije radionice: u 12:00 sati spoznajno-kreativna radionica “Zamisli da si stablo” i u 17:30 sati radionica “1, 2, 3 – pljesni!”.

Obje radionice za motivaciju koriste čitanje priča iz knjige “Diši kao medo”. Na radionici “Zamisli da si stablo” djeca će nakon pročitane istoimene priče crtati svoje stablo iz mašte u tehnici suhog pastela. Na radionici “1, 2, 3 – pljesni!” djeca će uz priču raditi vježbe koje pomažu djeci da se osjećaju smireno i staloženo, te pokreću i ispunjavaju usmjerenom energijom, a mogu se raditi bilo kad i bilo gdje. Također će se raditi i vježbe istezanja, razgibavanja i opuštanja namijenjene djeci predškolskog uzrasta.

Bit će to dva od trideset svjesnih trenutaka koje nam pomažu da se opustimo i probudimo svoju i maštu svoga djeteta, a koje možete pronaći u knjizi “Diši kao medo” autorice Kire Willey.

Cjeloživotno učenje odnosi se na “svaku aktivnost učenja tijekom cijeloga života radi unaprjeđenja znanja, vještina i kompetencija u okviru osobnoga, građanskog, društvenog ili profesionalnog djelovanja pojedinca”. Koncept cjeloživotnog učenja zamisao je usustavljivanja učenja u svim životnim razdobljima (od rane mladosti do starosti) i u svim oblicima u kojima se ostvaruje (formalno, neformalno i informalno). Učenje je pritom kontinuirani proces u kojem su rezultati i motiviranost pojedinca za učenje u određenom životnom razdoblju uvjetovani znanjem, navikama i iskustvima učenja stečenima u mlađoj životnoj dobi. Uz koncept cjeloživotnog učenja najčešće se vezuju ciljevi ekonomske prirode, primjerice postizanje veće konkurentnosti i trajne zapošljivosti. S druge strane ne smiju se zanemariti jednako važni ciljevi koji pridonose aktivnijoj ulozi pojedinca u društvu. Ti su ciljevi poticanje društvene uključenosti, razvoj aktivnoga građanstva te razvijanje individualnih potencijala pojedinaca.

Pojam cjeloživotno učenje često se zamjenjuje izrazom cjeloživotno obrazovanje, no važno je istaknuti da ta dva pojma nisu istoznačna. Obrazovanje obuhvaća samo organizirano učenje, a učenje je širi koncept koji uključuje i nenamjerno, neorganizirano i spontano stjecanje znanja te se može provoditi cijeli život.

Koncept cjeloživotnog učenja, razvijen u šezdesetim godinama prošlog stoljeća, odgovor je na problem neusklađenosti između obrazovanja mladih i odraslih (Pastuović, 1999.). Usredotočenost tradicionalne pedagogije na probleme osnovnoškolskog odgoja i općeg obrazovanja djece te andragogije na obrazovanje odraslih, rezultirali su nedostatkom teorije koja bi integrirala spoznaje o obrazovanju i učenju kroz sva životna razdoblja. Takvo stanje pogodovalo je razvitku teorije i koncepta cjeloživotnog učenja kao integriranog pristupa proučavanju učenja kao trajnog procesa. U proteklih četrdeset godina cjeloživotno učenje se od početne ideje razvilo u dominantno načelo i orijentaciju razvoja brojnih nacionalnih obrazovnih sustava. Njegova važnost ističe se u nizu međunarodnih akcijskih planova, deklaracija, dokumenata i konferencija (primjerice Deklaracija UNESCO-ove konferencije: Poziv na akciju Sofija, Memorandum Europske komisije o cjeloživotnom učenju, ostali dokumenti Europske komisije: Stvaranje jedinstvenog europskog prostora cjeloživotnog učenja, Nikada nije prekasno za učenje, Akcijski plan za obrazovanje odraslih: Uvijek je dobro vrijeme za učenje, i drugi). Hrvatska ne zaostaje za ovim trendom te je uključivanjem cjeloživotnog učenja u strateške dokumente iz područja obrazovanja (primjerice Bijeli dokument o hrvatskom obrazovanju, Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005.-2010., Strategija obrazovanja odraslih, Deklaraciji o znanju HAZU-a) postalo osnovno načelo razvitka hrvatskoga obrazovnog sustava.

Tjedan cjeloživotnog učenja nacionalna je obrazovna kampanja, čiji je cilj podizanje svijesti o važnosti učenja i obrazovanja. Radi se o UNESCO-ovoj inicijativi koja je pokrenuta 1999. godine, a svake godine obilježava se u brojnim zemljama na svim kontinentima kako bi se senzibilizirala javnost za cjeloživotno učenje, promicala kultura učenja te potaknula osobna motivacija. Kroz brojne aktivnosti u sklopu Tjedna građane se motivira da se uključe u neki oblik učenja, pri čemu je važno istaknuti da učenje ne treba shvatiti isključivo kao formalno školovanje ili nešto što se odnosi samo na mlađu životnu dob – učiti se može i kroz razne neformalne oblike, tečajeve, radionice, predavanja, kao i samostalno (npr. čitajući), a vrijedan oblik učenja je i učenje kroz iskustvo (radno, životno, itd.). Također, učenje nije ograničeno ni na jednu životnu dob, već je važno i korisno u svim životnim razdobljima – od predškolske dobi, pa do duboke starosti.

Tjedan cjeloživotnog učenja je osmišljen kao kampanja u kojoj se građanima na neposredan, često i neformalan način, prenosi poruka o važnosti obrazovanja i učenja.