Dani draganića

Vlč. Goričanec: Da ne postoje bolesnici i osobe s invaliditetom život na zemlji bi se ugasio- porasli bismo u sebičnosti i oholosti

Velečasni Dragutin Goričanec je svećenik Zagrebačke nadbiskupije i povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom koji svoju župnu djelatnost obavlja u župi Uzvišenja Svetog Križa u Završju Netretićkom. Osnivač je udruge Job i već je poznat po tome da pomaže ljudima u nevolji, ranjivim skupinama i osobama s invaliditetom. S nama je razgovarao prilikom snimanja emisije Mogu sve.

Udruga Job osnovana je prije dvadesetak godina s ciljem da osobe s invaliditetom mogu ići na hodočašća i druga putovanja i izlete. Velečasni Goričanec prilagodio je autobuse osobama s invaliditetom koje su mogle ležeći doputovati gdje god su išli, između ostaloga u Fatimu, Lurd, Rim…

– U početku su ljudi mislili da je to luksuz, mislili su što će osobe s invaliditetom ići negdje, neka budu doma, u svoja četiri zida. No uz pomoć ljudi koji nisu mislili da je to luksuz već su smatrali da se treba i tu žrtvovati, Bogu hvala smo uspjeli. U početku je bilo teško jer nismo imali dovoljno volontera, 2001. smo išli u Poljsku, a samo dvije osobe su bile zdrave koje su mogle pomagati – ukrcavati i iskrcavati osobe što je nekad trajalo najmanje sat vremena. Nismo imali ni dovoljno vozača i ja sam morao voziti i raditi velike pauze jer nismo imali drugog vozača. Bile su to velike pripreme jer smo na terenu kuhali, nosili smo šatore, tada nismo mogli dobiti hotel, a sada ga imamo svake godine, kazao je vlč. Goričanec koji se šali kako su tada spavali u hotelu s najviše zvjezdica- pod vedrim nebom.

Osvrćući se na početke, župnik Goričanec govori kako sada na putovanjima imaju komociju zbog koje mu je i samom neugodno. Zbog drugih mu je drago da je tako, no osobno bi volio da su putovanja kao nekoć:

– Primjećujem kada se oraspoložimo za žrtvu imamo veliku kondiciju, prije svega duhovnu, a onda i fizičku. Najviše pamtimo putovanja gdje smo se najviše žrtvovali. Ono što je komotno je i prolazno.

Na putovanjima su se događala duhovna čuda, promjene u dušama roditelja djece s teškoćama u razvoju, kazao nam je župnik Goričanec:

– Roditelji koji imaju dijete s poteškoćama u razvoju često budu nesretni, svijet im se sruši kad saznaju djetetovu dijagnozu, neki im ljudi govore da je bolje da im je dijete umrlo nego da ga imaju takvog, to je jako loše, pogotovo mi je žao ako tako nešto nepromišljeno kaže vjernik. Kad bi znali da su nam osobe s invaliditetom i bolesnici silno blago ne bi tako govorili. Ja sam uvjeren da kada osobe s invaliditetom i bolesnici ne bi postojali ljudski život na planeti zemlji bi se ugasio jer bi ljudi toliko porasli u sebičnosti i oholosti da bi se međusobno istrijebili. I sad smo blizu toga, ali hvala Bogu još smo u nekoj ravnoteži. Te osobe su dakle blagoslov, posebno za onu obitelj koja ima takvo dijete i kada ga prihvate s ljubavlju preko tog djeteta dolaze im prekrasne milosti, rekao je vlč. Goričanec.

Mnogih se putovanja sjeća Snježana Peršić koja s velečasnim Goričancem i udrugom Job putuje već 24 godine. Snježana u Završju živi sa sestrom Marijetom, tajnicom udruge Job, a s njima su i Cipi i Medo, razigrani psi koji ne propuštaju nijedno putovanje. Putovanja su to koja mijenjaju živote mnogih, kako osoba s invaliditetom tako i njihovih pratitelja i drugih suputnika. Autobusi kojima putuju vrlo su prepoznatljivi, oslikani su citatima svetaca i molitvenim zazivima.

Cijeli razgovor s vlč. Dragutinom Goričancem pogledajte u emisiji ‘Mogu sve’ u ponedjeljak u 17 sati.