Među Ukrajincima koji žive u Hrvatskoj i strepe za svoje najmilije u domovini je i Oksana Marinić, odgojiteljica u Dječjem vrtiću Tounj koja živi u Josipdolu gdje je osnovala obitelj. Iako već 13 godina živi u Hrvatskoj u Ukrajni ima roditelje i prijatelje, pa cijelu situaciju proživljava na poseban način.
-Čujemo se i više puta dnevno. Doduše moji žive u nešto mirnijoj zoni, 200-tinjak kilometara od najvećih ratnih događanja. Ipak, svi su zbunjeni, uplašeni i nesigurni. Nadaju se da će na kraju sve biti dobro i da će svemu brzo doći kraj – rekla je Oksana Marinić.
Iz prve ruke Oksana Marinić prepričala je i podatke o mogućem velikom izbjegličkom valu iz Ukrajne. Tvrdi kako svi muškarci ostaju u Ukrajni, dok mnoge žene i djeca napuštaju ratnu zonu, pa dolazi do razdvajanja obitelji. Ipak svi tvrde kako je duh Ukrajinaca i usprkos sadašnje iznimno teške situacije nesalomiv.
-Primam zaista puno poruka podrške, a mnogi mi nude i pomoć. I ja sam prije svega svojima ponudila pomoć i da dođu u Hrvatsku. No moj tata se na to naljutio. On je usprkos što ima 70 godina, odlučan ostati u Ukrajni i ako treba krenuti u rat – tvrdi Oksana Marinić.
Mnogi Ukrajinci danas povlače paralele sa događajima u Hrvatskoj ranih 90-tih godina.
-Kad sam došla u Hrvatsku nisam znala kako je to živjeti u ratnom okruženju. Ipak mi mislimo kako Ukrajna ima budućnost, te kako oni koji su jednom okusili osjećaj slobode teško mogu ponovo živjeti u ratnom okruženju. Hvala svima u Hrvatskoj na pomoći i podršci, taj osjećaj je neopisiv – zaključuje Oksana Marinić.
