Karlovac se može ponositi vrijednom industrijskom baštinom, posebice arhitekturom proisteklom iz razdoblja kada je industrija u ovom gradu bila na vrhuncu razvoja. Zgrade tvornica, te radničke kuće i četvrti tu su kako bi podsjetile na neka druga vremena ali i potaknule na promišljanje o budućnosti.
Zgrada bivše tvornice Mustad na Rakovcu jedan je od rijetkih primjera industrijske ostavštine na ovim prostorima kojoj je dan novi smisao postojanja i kulturni značaj. Arhitekt Luka Lipšinić zadovoljan je smjerom u kojem se ova zgrada razvija.
– Bivša tvornica Mustad, odnosno njena zgrada je strašno bitna za povijest karlovačke industrije s obzirom na to da je bila jedna od prvih namjenskih industrijskih zgrada na obalama potoka Rakovac. Gradila se na mjestu jednog mlina s namjerom da bude tvornica masti i ulja, no taj projekt nije zaživio i desetljeće nakon toga kupljena je od jednog Švedskog koncerna koji u njoj stvara tvornicu potkivačkih čavala. Možemo reći da danas imamo zgradu u istoj formi i obliku kakva je bila prvi dan kad se izgradila i nešto što se na ovim prostorima ne viđa često, a to je da je to privatna investicija za javnu namjenu- tehnički muzej u Karlovcu.
Nedavno je Udruga KaMatrix organizirala turu po gradu i tribinu u kojoj se govorilo o arhitekturi i kulturi grada s fokusom na industrijsko nasljeđe i nužnost transformacije prostora za nove društveno kulturne namjene. Evo do kojeg su zaključka došli.
– Posjetili smo radničke zgrade na Baniji kraj Korduna, posjetili smo famozno takozvano Pavelićevo naselje na Drežniku, to je naselje radničkih kuća koje je građeno u doba NDH. Posjetili smo i radničko naselje na Švarči koje danas slovi kao najbolje karlovačko ali i hrvatsko radničko naselje.
Radničke kuće ne bi trebale biti relikt prošlosti, smatra Lipšinić, one mogu i danas biti namijenjene radnicima kao nekad, posebno stranim radnicima koji sve više stižu u Hrvatsku.
– Ono što je najbitnije napomenuti je da ta radnička naselja budu građena s razmišljanjima da su dio grada, dio zajednice, ne smije se dopustiti getoizacija radnika što dovodi do isključivanja pojedinaca, a to si ne smijemo dopustiti. Radnička naselja su na neki način u prošlosti bila izdvojena, često puta se događalo da se grade kako bi se dovodilo nove ljude u grad, no naselja kao što je Švarča su građena na način da razlika između domaćih stanovnika i onih pristiglih bude što manja. Mislim da je to jako bitno u daljnjem razvijanju naselja u kontekstu gospodarstva, kazao je Luka Lipšinić.
