Prema istraživanjima HGK-a – poslovi budućnosti, što se obrta tiče su elektrotehničari, stolari, mesari, vodoinstalateri te krojači i krojačice. O krojačkom poslu nekad i sad rekli su nam više upravo oni koji su već godinama u tom poslu. Porazgovarali smo s najstarijim krojačem u Karlovcu, Ignacem Špeharom koji je počeo još 1962. kao šegrt, a svoj obrt je otvorio 1975. godine.
-Tko tada nije šivao odijelo to je bila sramota, najviše se prodavalo, a izrađivali smo ih uglavnom od kangara. Tada su gotova odijela bila izuzetno loša i svi su dolazili šivati odijelo. Naposljetku, odijelo je tada bilo zastupljeno i ljudi su ga nosili u mjeri kao danas traperice. Za sašiti odijelo bila su mi potrebna otprilike dva dana, a posla je bilo do “plafona”, rekao nam je Ignac o krojačkom poslu nekad.
Nakon trenda “brze mode” sve se više na tržište probija onaj održive mode s naglasak na prirodnim, kvalitetnim materijalima iz kojih krojači izrađuju udobnu i održivu odjeću. Jedne od vrlo uspješnih karlovačkih krojačica, Goranka i Ivana, koje imaju uhodane tvrtke i obrte rekle su nam kako svoju reputaciju grade primarno na kvaliteti, zatim na dizajnima i pristupačnosti.
-Mi moramo paziti jer nama će mušterija vratiti odjeću. Grad je mali i odmah bi mi pala reputacija s nekom lošom recenzijom. Mi uglavnom nemamo jednaku odjeću na lageru da bi mogli napraviti momentalno zamjenu kao neki veći brendovi, rekla nam je Ivana Sladić, obrtnica.
-Sva fina odijela se šivaju od vune i daleko je skuplja od metra sintetike. Nije to bez razloga, vuna je materijal koji diše i visoka mu je kvaliteta. Vi na tržištu danas imate ogroman izbor, razlike mogu biti i do 100 puta u cijeni metra tkanine, pojasnila nam je Goranka Čiča, vlasnica tvrtke.
Kakva je budućnost tekstilne industrije te koliko ćemo imati krojača za nekoliko godina?
-Krojačko zanimanje nažalost nije toliko popularno među djecom jer je prvenstveno slabo plaćeno i godinama se nije pomlađivalo. Malo tko je upisivao školu za krojača i sada smo došli do nestašice. Znanje da biste sašili nešto po mjeri morate imati, a naravno za veće odjevne zahvate morate godinama raditi na sebi da biste tako nešto naučili, dodaje Ivana.
Vrijednost ruku u procesu malo se cijeni, ali dobra je vijest da će se cijeniti sve više. Naravno to je u različitim oblicima poslovanja uvijek bilo drugačije, pa su radnici u tvornicama radili u lošim uvjetima za vrlo malo novaca, dok su obrtnici i vlasnici tvrtka mogli regulirati cijene ovisno o prometu. U serijskoj proizvodnji proizvod je vrlo jeftin i tu nastaje problem.
-Zato tekstilci ne mogu ponuditi velike plaće. Osim toga problem im predstavlja i konkurencija iz Kine koja je na naše tržište plasirala vrlo jeftine proizvode i mnogi naši tekstilci su upravo iz tog razloga propali. S druge strane, nitko neće ići šivati po mjeri u Kinu, pa je takav oblik rada po mjeri nama omogućio opstanak, dodala je Goranka.
Budućnost je za krojače dosta perspektivna, no to još samo moraju prepoznati i mladi kako zanimanje ne bi izumrlo.
Više o ovoj temi možete saznati u našoj emisiji Pokretači društva.
